Prema podacima Hrvatske gospodarske komore, građani će i za ove blagdane na darove, hranu i ugođaj potrošiti oko 11 milijardi kuna.

Malo će tko od njih pomisliti na osobu s druge strane blagajničkog pulta. Zlatica Štulić, predsjednica Sindikata trgovine Hrvatske, govori o problemima trgovaca u prosincu - mjesecu kupnje.

Je li opravdano reći kako su zaposleni u sektoru trgovine, posebice trgovine na malo, najopterećeniji radnici u prosincu?

- Da. Radi se produženo i s puno više opterećenja. Ove godine u prosincu se očekuje promet u trgovini veći od deset milijardi kuna. Poslodavci su se dobro pripremili za konkurenciju, ali u prosincu ne zapošljavaju nove radnike i sav teret prenose na postojeće radnike. Radno vrijeme je produženo i do 23 sata, a forsiraju se i noćne kupnje. Paralelno, govori se samo o produktivnosti i o velikom trošku radnika. Tako se događa da u trgovinama od 700 i više kvadrata rade samo tri radnika u smjeni! To znatno povećava stres na radnom mjestu, jer radnici rade puno više od redovnog rada, a tada se i pogreške i ozljede češće događaju. Vrijeme je da inspekcije odrade intenzivnije nadzore, jer radno vrijeme se u većini trgovina ne evidentira točno, evidencije su i dalje dvostruke, piše se, primjerice, da je radnik slobodan, a on je na svom radnom mjestu. Priča poslodavca da radnici dolaze dobrovoljno je nedopustiva, jer radnik ima sklopljen ugovor o radu, prema kojem on radi i za taj rad biva plaćen. To je područje u nadzoru inspektorata.

Mnogi će trgovci blagdane provesti na radnim mjestima, a tjedne uoči blagdana odrađujući velik broj prekovremenih sati, u kojoj će im mjeri to biti evidentirano i plaćeno?

- Prema dosadašnjem iskustvu najveći dio tih sati neće biti plaćen jer, prema našoj evidenciji, svaki radnik u maloprodaji pokloni godišnje jednu mjesečnu zaradu poslodavcu, a najveći dio tog “poklona” odnosi se na prekovremeni rad u prosincu. Prema novom ZOR-u, prekovremeni rad se mora unaprijed pismeno narediti, odnosno u roku od tjedan dana potvrditi da je radnik radio prekovremeno. No prekovremeni sati vrlo se često uopće ne najavljuju i ne evidentiraju, a to znači da se i ne plaćaju radnicima. Dio radnika će za taj rad iskoristiti poneki slobodan dan, ali ne cijelu odrađenu satnicu. Prema zakonu prekovremeni se rad mora platiti više, a ne umjesto novca dati slobodne dane! Postoje i rijetki pozitivni primjeri, gdje se sati evidentiraju, a to znači da će biti i plaćeni. U tim firmama postoje sindikalno organizirani radnici. Posebno je pitanje rada na blagdane 26. prosinca i 6. siječnja. Ovim putem apeliramo na poslodavce da svojim radnicima omoguće blagdan s obitelji. Da se ne izjašnjavaju da oni ne bi radili, ali da rade zbog konkurencije, pa se događa da radnici od danas do sutra dobiju obavijest o tome da moraju na posao ili da rade produženo. Takvo ponašanje poslodavaca je kažnjivo, a predviđena je kazna od 61.000 do 100.000 kuna.

Uz pojačan redovan rad, dodatni pritisak i probleme radnicima u sektoru trgovine stvaraju inventure godišnjeg poslovanja.

- Poslodavci imaju akte na temelju kojih odrađuju inventure. Istim aktima je određen i način plaćanja, kao i predviđena satnica za provođenje inventure. Kad je pravilo poznato, sve se lakše odradi. Važno je reći da je za radnike veliki stres iščekivanje rezultata inventure u firmama u kojima poslodavac pokušava manjak u poslovanju naplatiti od radnika. To je problem kod nekih poslodavaca, koji bez utvrđivanja odgovornosti žele sav rizik poslovanja prenijeti na leđa radnika, po principu objektivne odgovornosti, a što nije u skladu sa ZOR-om. Zakon jasno kaže da štetu koju učini poslodavcu radnik plaća samo ako je ona rezultat njegove namjere i krajnje nepažnje u radu.