Punih deset godina trajao je sudski postupak u kojem su roditelji 2003. godine ubijenog Marka Svrtana podigli tužbu na Općinskom sudu u Osijeku protiv neodgovornog, nesavjesnog i nepravilnog rada policije.

Prvostupanjska presuda donesena je u korist Biljane i Željka Svrtana, no policija je uložila žalbu, nakon čega je pravomoćnom drugostupanjskom presudom osječkog Županijskog suda odlučeno da policija, odnosno Republika Hrvatska, nije kriva što je Marko stradao od metka iz automatske puške iz koje je 12. listopada 2003. godine pucao Srećko Kovačević te ubio Dražena Kauzlarića, a zalutalim metkom i Marka Svrtana.

Sve bi to bilo ispravno, smatraju Biljana i Željko Svrtan, da policija nije u nekoliko navrata, pa i nekoliko dana prije tragičnog događaja radila pretres Kovačevićeve kuće upravo radi dojava o posjedovanju oružja.

- Tražili smo priznanje države da je odgovorna i sukrivac za Markovu smrt. Nismo se obratili državi i tražili novac za naknadu štete jer kad smo je pokrenuli, nismo niti znali da tužba u sebi nosi dio koji se odnosi na novac. Prvu tužbu podigli smo 14. prosinca 2004. godine i trebalo je sedam godina da se donese prva, a nakon žalbe donesena je nakon još tri godine i ova sramotna druga presuda. Nakon što je država uložila žalbu, zatražen je ponovni razgovor sa Srećkom Kovačevićem koji je i tada ponovio da je oružje za vrijeme policijskog pretresa imao i da ga policija nije pronašla. Unatoč tome, drugostupanjska presuda koja je sastavljena iz prepisanih citata prvostupanjske ne krivi policiju zbog nesavjesnog rada, iako prilikom pretrage kuće obavljene samo nekoliko dana prije no što je stradao Marko nisu pronašli oružje - priča Biljana Svrtan, majka dječaka koji je postao žrtvom upravo zbog, kako smatra, policijskog nemara prilikom pretresa ubojičine kuće.

Kovačević je, kažu Markovi roditelji, tri puta ponovio iskaz da je pušku imao u vrijeme pretrage u kući. Štoviše, prema navodima koji stoje u pravomoćnoj presudi, Kovačević je izjavio da je puška bila skrivena u urolanom tepihu po kojem su, kako stoji u presudi, policajci gazili pa ga čak i odmotavali. Upravo je činjenicu da je puška bila u urolanom tepihu prvostupanjski sud smatrao točnom. Međutim, nakon obavljenog razgovora s četiri osobe koje su sudjelovale u pretrazi, dva policajca i dva svjedoka, drugostupanjski je sud, smatra obitelj Svrtan, donio šokantnu presudu u kojoj stoji da je pretraga kuće bila obavljena prema svim pravilima.

- Jedan svjedok izjavio je da ne zna je li tepih pregledan. U spisu stoji da je drugi izjavio kako su svuda zaboli nos, ali nije se sjetio urolanog tepiha, dok je treći rekao da tepih nisu odmotavali do kraja. U spisu stoji i da tri pretpostavke moraju biti ispunjene kako bi presuda bila pravovaljana, a to su neodgovoran rad, šteta i uzrok između te dvije pretpostavke. Nepravilno je to što policija pri pretrazi nije pronašla oružje, 'šteta' leži na Centralnom groblju, a naravno da postoji i uzrok. Da nije bilo puške, ne bi postojale ni druga i treća pretpostavka. Da je policija oduzela pušku, Kovačević i Kauzlarić bi se eventualno potukli, a naš sin ne bi stradao - zaključuju Markovi roditelji.

Ističu i kako je još jedan dokaz taj što je samo dan nakon ubojstva policija u toj istoj kući pronašla 30 komada streljiva za automatsku pušku i jedan tromblonski nastavak na tavanu ispod daske, a što još jednom dokazuje da je prvi pretres rađen površno, a prema navodima iz spisa trajao je točno (i samo) 30 minuta.

- Prvotno nismo znali da tužba koju smo podnijeli nosi u sebi naknadu štete i nismo se obratili državi radi novca. Nas su kao tužitelje sad oslobodili plaćanja troškova u iznosu od 85.000 kuna. Prvostupanjska je presuda nalagala državi da nam isplati iznos od 220.000 kuna, no nama novac ne treba, već smo željeli samo da država prizna da je sukrivac za sve ovo. Željeli bismo da se sav novac ukloni iz ove priče jer tužba radi novca nije ni podignuta, ali i da smo dobili taj novac, zacijelo bismo kupili veću kuću i usvojili dijete kako bi Borna imao brata ili sestru - kažu Markovi roditelji koji će tražiti reviziju presude na Vrhovnom sudu.