Jedno od stravičnih svjedočanstava na adresu našeg lista stiglo je još u kolovozu ove godine, kada se na tretman u KBC-u Osijek požalila jedna od rodilja. “Pročitala sam kako se osječko rodilište diči titulom 'Prijatelj djece' i zapitala se tko je tu lud. Pri prvom koraku koji sam učinila ušavši na Ginekologiju KBC-a postalo je jasno da je sve to samo mrtvo slovo na papiru. No, ovih sam dana naišla na termin 'nasilje u porodu' i prepoznala svoje iskustvo te odlučila napisati otvoreno pismo. U predrađaonici medicinska sestra mi je zabola iglu u ruku bez ijedne izgovorene riječi. Nakon što sam je pitala je li to drip, okrenula je očima i odgovorila da je. Ne samo da nikome nije palo na pamet da me pita želim li ga i slažem li se s tim da ga primim, nego se nisu udostojili niti reći što mi daju, jer sam samo jedna od mnogih na traci. Kada sam spomenula da bih željela porod na klupici i lopti, doktor je samo promrmljao nešto u stilu: 'Vidjet ćemo', jer u ovoj bolnici to se smatra new age glupostima i otežavajućim čimbenicima. Nakon toga su me sarkastično upitali: 'Vi onda ne biste htjeli ni epiziotomiju?', a iako sam rekla da ne želim, naravno da sam je dobila... Na kraju je sve završilo nalijeganjem laktom na trbuh, a sestra koja je to radila žalila se kako sam joj ja urlala u uho. Porod je bio izuzetno težak pa je dijete zadržano na pedijatriji, a iako sam rodila oko tri poslijepodne, informacije o stanju svog djeteta dobila sam tek sljedeći dan u podne! Razumijem kako većina medicinskih djelatnika radi u vrlo teškim uvjetima i kako su potplaćeni, no rodiljama je to najsretniji dan u životu, a pretvoren je u agoniju. Oni koji bi trebali biti pažljivi i osjećajni, zajedljivi su i osorni. I ovdje se ispričavam svim divnim djelatnicima KBC-a Osijek, koji zaista daju sve od sebe i fizički i emocionalno, poput sestara na trećem katu Ginekologije koje stvarno rade sa srcem, ali su u apsolutnoj manjini”, stoji u pismu ove Osječanke, a koje je Glas Slavonije objavio još u kolovozu. (N.Z.)