Ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina otvoreno govori o problemu hrvatske poljoprivrede, (ne)snalaženju našeg seljaka na velikom europskom tržištu, novcu povučenom iz EU fondova, gašenju farmi, Slavoniji i mentalitetu njezina čovjeka...

Gdje je danas hrvatska poljoprivreda?

- Hrvatska poljoprivreda danas se nalazi u uređenom tržištu Europske unije, u kojem su Zajedničkom poljoprivrednom politikom definirana pravila ponašanja, pravila na koji se način dobivaju izravne potpore, kako se intervenira na tržište u slučaju poremećaja, kao i to na koji se način i kojim procedurama i postupcima može doći do novca iz fondova koji su već na raspolaganju, ili će tek biti nakon usvajanja Programa za ruralni razvoj. Generalno gledajući, imamo sustav kao i poljoprivrednici u Njemačkoj, Francuskoj, Danskoj i svim drugim zemljama članicama EU-a. Iako smo na početku i još uvijek postoje nesnalaženja u nekim uredbama, postupcima i propisima, sve više naših poljoprivrednika svjesno je da smo izišli iz sustava u kojem se novac dijeli bez kriterija i bez kontrole, što je samo dovelo do propasti brojnih poljoprivrednih proizvođača, kreditne prezaduženosti i u konačnici nezadovoljstva. Sve ono što se krivo radilo tijekom desetogodišnjeg razdoblja prije ulaska u EU, sada je stiglo na naplatu, ali smo u ove tri godine uspjeli pokrenuti procese da se stvari promijene. Danas imamo transparentan sustav svih isplata, sve informacije prosljeđujemo do proizvođača i nastojim razgovarati s proizvođačima te s njima rješavati sve probleme.

Što je domaćoj poljoprivredi donio ulazak Hrvatske u Europsku uniju?

- Kao što sam već rekao, donio je uređen sustav i donio je jaku konkurenciju. Ni na jedno od spomenutoga nismo se, očito, na vrijeme pripremili, zbog toga danas i imamo problema u pojedinim sektorima proizvodnje. Moram priznati da postoji veliko nesnalaženje i odbijanje prihvaćanja promjena na koje smo svjesno pristali i svjesno ušli u zajednicu naroda koji funkcioniraju na otvorenom tržištu. To je bila naša politička odluka i pregovaralo se niz godina. Naravno, otvoreno tržište nosi i otvorenu utakmicu, na koju moramo biti spremni i moramo se znati nositi s jakim igračima. Hrvatska sada na raspolaganju ima 430 milijuna eura godišnje za izravne potpore, odabrali smo model kojim smo zaštitili osjetljive proizvodnje, proveli smo javnu raspravu i o svim otvorenim pitanjima razgovarali s proizvođačima te u suglasnosti s njima taj model usvojili. On će stupiti na snagu s početkom 2015. godine i vidjet ćete da će donijeti pravedniji i sređeniji sustav isplate potpora, pri čemu smo posebno ponosni što smo posebnu prednost dali mladim poljoprivrednicima, koji postaju nova snaga hrvatske poljoprivrede. S druge strane, uskoro bi trebao biti prihvaćen i Program za ruralni razvoj, kroz koji ćemo moći godišnje povlačiti oko 333 milijuna eura. Ogroman je to novac, ali moramo imati projekte i moramo se već sada pripremiti da ih iskoristimo. Uza sve to, imamo i novac iz tzv. vinske omotnice namijenjene vinarima, shemu školskog voća, program za pčelare. Dakle, na raspolaganju su nam brojni fondovi, no ponekad mi se čini da nam je kao narodu lakše kukati i optuživati sve druge za propast nego sjesti i pročitati neki natječaj i krenuti u izradu projekata.

Javnost špekulira o broju ugašenih mljekarskih farmi, koliki je zapravo taj broj i što je uistinu dovelo do gašenja?

- Proizvodnja mlijeka jedan je od najsloženijih sektora u poljoprivrednoj proizvodnji, koji je posljednjih godina u Hrvatskoj bio na snažnom udaru kako zbog otvaranja tržišta i snažnih oscilacija u otkupnoj cijeni tako i zbog problema u samoj proizvodnji zbog loših vremenskih uvjeta, koji su otežali uvjete proizvodnje stočne hrane te prouzročili lošiju hranidbu stoke, ali i zbog prevelike kreditne zaduženosti. Prema podacima Hrvatske poljoprivredne agencije, broj mliječnih krava se, primjerice, u desetogodišnjem razdoblju (2003. - 2013.) smanjio za 24,83 posto, sa 222.816 na 167.491, a broj farmi koje sudjeluju u isporuci mlijeka u tom je razdoblju smanjen sa 58.815 na 11.018. Posljednji podaci za 2014. godinu govore nam da je broj krava u Jedinstvenom registru domaćih životinja na dan 1. listopada 180.226, a da je broj farmi koje su sudjelovale u isporuci mlijeka u kolovozu 2014. bio 9.927. Dugogodišnji negativni trendovi doveli su do okrupnjavanja u toj proizvodnji, pa je broj krava po farmi u deset godina narastao s prosječnih 3 na 12, a kvaliteta isporučenog mlijeka prve klase s 23 posto na 95 posto. Višegodišnja ulaganja i okrupnjavanje doveli su do toga da manji broj većih proizvođača proizvodi više od 70 posto svih isporučenih količina mlijeka. Na žalost, u vrijeme kapitalnih ulaganja velik broj proizvođača mlijeka ulazio je u ogromna kreditna zaduživanja, koja nisu bila utemeljenja na realnoj ekonomskoj računici, zbog čega su upali u probleme. Mi svakodnevno rješavamo problem takvih proizvođača i pokušavama preko HBOR-a i poslovnih banaka pronaći najbolji model i reprograme da farme ne odu na bubanj, nego da se revitalizira proizvodnja. To je mukotrpan proces i često su očekivanja proizvođača prevelika, odnosno očekuju da imamo čarobni štapić i njime riješimo probleme za koje su dijelom i sami krivi. Moram reći kako je uz brojne faktore koji utječu na uspješnost proizvođača i čine ukupni okvir poljoprivrede od izuzetne važnosti pravilno vođenje, tj. menadžment farme.

Koliko mlijeka godišnje uvezemo i odakle?

- Prema posljednjim podacima Državnog zavoda za statistiku, u prvih osam mjeseci ove godine uvezeno je mlijeka i mliječnih proizvoda u vrijednosti od oko 102 milijuna eura, odnosno količinski to iznosi oko 100.000 tona, pri čemu oko 35 posto dolazi iz Njemačke. Svjesni smo da se radi o ogromnim količinama, no kao što sam već rekao, dio smo zajedničkog europskog tržišta i ne možemo trgovačkim lancima zabraniti da uvoze mlijeko i mliječne proizvode jer bi to bilo u suprotnosti s onim za što smo se kao država zalagali, a to je tržišna, otvorena i konkurentna ekonomija.

U kakvom načinu proizvodnje hrvatski seljak treba tražiti svoju budućnost?

- Hrvatski poljoprivredni proizvođač mora postati poduzetnik koji proizvodi za tržište i koji mora imati razvijeni menadžment u proizvodnji te ne može očekivati da će država prodavati njegov proizvod. Potencijali postoje i svakodnevno vidimo dobre priče - pojedinci koji, primjerice, ulažu u proizvodnju povrća, proizvode sirove, maslinovo, bučino i druge vrste ulja, mesne prerađevine itd., dakle sve ono što može doći do kupca. Navikli smo se proizvoditi dvije-tri kulture na tradicionalan način i uz stalne dotacije države. To je vrijeme iza nas i sve više imamo primjera ljudi koji se ne žale, nego proizvode ono što se traži, proizvode u dovoljnim količinama i po cijenama da mogu zaraditi i živjeti od svog rada. Budućnost hrvatske poljoprivrede je u sve većem angažmanu mladih poljoprivrednika, za što novi ZPP daje posebno velika sredstva, u udruživanju i povezivanju zajedničkim investicijama u preradbene kapacitete, marketing, brendiranje proizvoda i sve većem uključivanju znanja i novih tehnologija u proizvodnju, a ne u razbacivanje i trošenje na skupe traktore, čija se ekonomska isplativost ne može pokriti malim površinama. Puno je prostora za rast i razvoj, puno je novca na raspolaganju, ali nam i dalje nedostaje znanja, menadžerskog iskustva i trgovačkih sposobnosti. To je nešto što se uči i na što možemo svi zajedno utjecati.

Što donosi osnivanje Hrvatske agronomske komore? Kada bi ona trebala zaživjeti?

- Zakonom o Hrvatskoj agronomskoj komori institucionalno će se urediti okvir za vrednovanje stručnoga znanja agronoma, kontinuitet praćenja aktualnih trendova, tehnoloških promjena i stručnoga napredovanja te praćenje stručnosti i odgovornosti ovlaštenih agronoma, na stručnoj razini kroz rad Komore. U okviru javne ovlasti regulirala bi se prava i obveze, davanja i oduzimanja ovlasti, kodeks časti i osiguranje od odgovornosti za štetu koja bi obavljanjem poslova mogla biti učinjena trećim osobama. U roku od trideset dana nakon stupanja zakona na snagu imenovat će se povjerenstvo za provođenje prvih izbora za članove skupštine, članove vijeća i predsjednika Komore te propisati uvjeti za sudjelovanje na osnivačkoj skupštini, a najkasnije u roku od šest mjeseci raspisat će se prvi izbori za članove skupštine, članove vijeća i predsjednika Komore. Financijska sredstva za rad Komore osiguravaju se od: upisnine, članarine, naplatom usluga, donacija te drugih izvora u skladu sa zakonom, a za troškove osnivanja Komore osigurat će se sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske za 2015. godinu u iznosu od 100.000 kuna.

Koliko je hrvatska poljoprivreda do sada uspjela povući novca iz EU fondova, a koliko nam se još “smiješi”?

- U ovoj godini prvi put smo povukli više od 100 milijuna eura za izravne potpore i taj će se iznos povećavati iz godine u godinu, dok ne dođemo do ukupno 423 milijuna eura, kolika je financijska omotnica za izravne potpore. Sredstava za ruralni razvoj nam se, kako ste rekli, smiješe, odnosno imat ćemo oko 333 milijuna eura godišnje. Natječaji za mjeru 5.2 već su provedeni, radi se užurbano na sveobuhvatnoj kampanji i pripremi za raspisivanje natječaja u 2015., nakon čega počinje veliki investicijski ciklus hrvatske poljoprivrede. Već duže vrijeme raspisujemo natječaje za tri mjere iz vinske omotnice, i iako nismo baš zadovoljni razinom povlačenja na prvim natječajima, vjerujem da će iduće godine to biti mnogo bolje. Novca ima, ali moramo ozbiljno pristupiti izradi projekata, jer se pokazuje kako smo u stanju kukati i plakati nad našom sudbinom, a kad otvorimo natječaje, shvatimo da se proizvođači ne javljaju jer ili nemaju ideja, ili ne ispunjavaju uvjete. Za to nije odgovoran ministar i Vlada, nego sami proizvođači. Iskoristivost fondova ovisi nam isključivo o broju i pripremljenosti projekata, a Ministarstvo, kao i sve službe i institucije, bit će maksimalno angažirano i davati potporu realnom sektoru.