U Hrvatskoj je prilično stoički primljena vijest o “najvećoj rusko-srpskoj vojnoj vježbi u povijesti”, kako su ruski mediji nazvali združenu taktičku vojnu vježbu posebnih (padobranskih) snaga, službenog naziva Srijem 2014.

Na vojnoj vježbi, na temu protuterorističkog djelovanja, održanoj prije mjesec dana, u kojoj je sudjelovalo 207 pripadnika ruskih zračno-desantnih snaga, čije se zapovjedništvo nalazi u gradu Tuli, i 197 pripadnika posebne brigade vojne policije i zrakoplovstva Vojske Srbije, prikazan je desant padobranaca i borbenih oklopnih vozila, oslobađanje talaca, uništavanje terorističkog uporišta baze i sanitetska evakuacija ozlijeđenih. Bio je to najveći desant opreme i ljudstva ruske vojske u ovom dijelu Europe, nakon akcije kopnenog zauzimanja prištinskog uzletišta u lipnju 1999. godine koja je zamalo dovela do sukoba s NATO-om.

Mjesto zbivanja bilo je vojno vježbalište Nikinci kod Srijemske Mitrovice, udaljeno 25 kilometara od granice s Hrvatskom i Europskom unijom. Slijedom geopolitičkih činjenica, Nikinci su najzapadnija točka u Europi na kojoj su Rusi trenutačno mogli izvesti svoju vojnu vježbu. Iako je službeno kandidat za punopravno članstvo u Europskoj uniji, politička elita u Srbiji, ali i obično stanovništvo, imaju poslovično snažne rusofilske osjećaje. Tužnim likom ruskog predsjednika Vladimira Putina, s kapom pilotkom na glavi, okoristio se i raspojasani povratnik iz haškog pritvora Vojislav Šešelj na svom političkom skupu u središtu Beograda.

U hrvatskoj kolektivnoj svijesti srijemska sela Nikinci i Hrtkovci imaju posebno mjesto, s obzirom na stradanje tamošnjih Hrvata u vrijeme Domovinskog rata. Četnici dojučerašnjeg haškog uznika, a sada slobodnog čovjeka koji u Beogradu čeka sudsku presudu, Vojislava Šešelja, kojima je pripadao i sadašnji srbijanski predsjednik te još uvijek aktualni četnički vojvoda Tomislav Nikolić, nasrnuli su 1992. godine na pripadnike hrvatske nacionalne manjine u Srijemu. U toj kampanji nasilja, koja je uključivala ubojstva, premlaćivanja i miniranja obiteljskih kuća, katoličkih crkava i društvenih domova, iz tada većinskih hrvatskih naselja u Vojvodini, Slankamena, Golubinaca, Nikinaca, Kukujevaca i Hrtkovaca, protjerano je čak 30 tisuća tamošnjih Hrvata. Njih 25 vode se kao ubijeni ili nestali. Nije Šešelj slučajno nasrnuo baš na Nikince i Hrtkovce, s obzirom na činjenicu da je tamošnje katoličko pučanstvo velikom većinom albanskog podrijetla.

Srbijanski mediji, za razliku od ruskih, nisu pretjerano opširno izvješćivali o samoj vojnoj vježbi na egzerciru u Nikincima, i to sigurno nije slučajno. Informacije o tome opreznno su dozirale srbijanske vlasti, nastojeći ne iritirati Bruxelles. No, to se ne može reći za prorusku medijsku orkestraciju. Najzanimljiviji primjer je beogradska tiskovina Geopolitika, koja se može nabaviti i u osječkim kioscima.

Posrijedi su neobične novine iza kojih zacijelo stoji Ruska Federacija, na ovaj ili onaj način. Iako naslovljene kao časopis za politička i društvena pitanja, geopolitička i strateška istraživanja, Geopolitika je primjer neskrivene ruske promidžbene aktivnosti u srbijanskom medijskom prostoru. Naime, već na naslovnici ovog mjesečnika tiskanog na ćirilici piše obavijest kako se unutar lista nalazi posebno izdanje Rosijske gazete. Ako želite znati što Rusija misli poduzeti, primjerice, u Ukrajini, Moldaviji, Gruziji ili na Arktiku, odnosno što još želi vojno osvojiti, odnosno od svojih susjeda oteti i pripojiti, možete slobodno čitati ne samo unutar stranica beogradske Geopolitike nego i na internetu, čak i na hrvatskom jeziku. Hrvatska inačica ove ruske propagandne stranice zove se Ruski vjesnik, srpsko izdanje nosi naziv Ruska reč, a englesko Russia Beyond the Headlines. Sadržaj je više-manje isti. Geopolitika već na svojoj naslovnici najavljuje intervju s ruskim ekonomistom, prof. dr. Valentinom Katasonovim, koji nije ništa drugo nego antikapitalistički pamflet, u kojem ruski znanstvenik veliča Staljina! Rubrika Fotografija mjeseca, razvučena preko dvije stranice, prikazuje vojni mimohod, održan sredinom listopada, u Beogradu, kojem je nazočio i “visoki i dragi gost” Vladimir Putin. Slijedi kraći tekst s naslovom “U Beogradu, konačno, podignut spomenik ruskom caru Nikolaju II.”. Rosijska gazeta objavljuje tekst o povlačenju ruske vojske iz bivše Istočne Njemačke u kojem se otvoreno oplakuju “nevjerojatni samodestruktivni potezi tadašnje Moskve”. Znakovit je i naslov još jednog teksta “Osniva li Rusija novu Europsku uniju ili novi SSSR?” U članku “Crvena armija: oslobodilac ili okupator?”, autora Aleksandra Širokova, Hrvatska je spomenuta kao zemlja koja reviozionistički preispituje rezultat Drugog svjetskog rata, a jugoslavenski režim se, zbog približavanja Zapadu, u tipičnoj sovjetskoj maniri ismijava kao “marionetski”. Zanimljiv je i tekst “Putin za Mladićevo liječenje u Rusiji”.

Ipak, ključni tekst Geopolitike nosi naslov “Od Srpske Krajine do Ukrajine”. Vrhunac je to ruske propagandne drskosti. Ali i otvorenog neprijateljstva prema Republici Hrvatskoj! U njemu se citira Ana Filimonova iz moskovskog Fonda strateške kulture koja uspoređuje Republiku Srpsku Krajinu s pobunjeničkom enklavom Novorusijom u istočnoj Ukrajini.

“Nažalost, Rusija tada nije mogla braniti legitimna prava Srba”, kaže Filimonova i dodaje: “Rusiju je trebalo braniti upravo u Srpskoj Krajini (danas ne bi bilo ukrajinskog neonacističkog pohoda).” Filimonova dalje piše: “Hrvatske ustaše su uglavnom potomci pokatoličenih Srba, a ukronacisti pounijaćenih Malorusa. Rat protiv pravoslavnih vodi, dakle, vlastiti narod s izmijenjenom svijesti”. “Ima li nade da će se Ukrajina vratiti sebi i ruskoj civilizaciji?” pita se Filimonova i odgovara: “Zapad je uspio u Ukrajini sazdati rusofobni narod i državu.” Da Hrvatska ima vanjsku politiku, a nema je (nije ju imala nikada, osim možda u vrijeme borbe za diplomatsko priznanje 1991.) i minimum samopoštovanja, uputila bi Kremlju diplomatsku notu.