Gola je istina - ljudi obožavaju mrziti - od sportskih timova do političkih stranaka i svega ostaloga. Čini se da ljudi nisu zadovoljni i sretni ako im zbog nečega/nekoga ne izlazi para na uši od bijesa.

Mržnja prema Dinamu, Hajduku ili vladi razumljiva je, no ponekad je taj nezaustavljivi bijes usmjeren na nešto posve bezopasno pa čak i glupo.

NAPOJNICE:

Bakša je vrlo obična stvar. Kad završite obrok, bacite pogled na račun i ostaviti dodatnih 15 ili 20 posto, ili jednostavno platite i odete ako je usluga bila loša. To je tako sićušan dio društvenog ponašanja koji ni na koji način ne utječe na kvalitetu vašeg života koji neke inače normalne ljude baca u očaj. Zanimljive se rasprave vode oko navike ostavljanja napojnica. Prema nekima, zahvaljujući tomu vlasnici svoje radnike plaćaju minimalno i mizerno, a razliku plaćaju - gosti. Činjenica je da je mnogo drugih slabo plaćenih radnika koji ne mogu očekivati koju ekstra kunu. No, zbog online aktivizma i užarenog bijesa zbog ostavljanja nekoliko kuna na šanku, čini ovu raspravu nemogućom. Ova usputna socijalna obveza pokrenula je pravi online križarski rat koji zahvaća i brojne inače respektabilne informativne portale. A sve zbog mizernog kusura!

VEGANI:

Želite li skupinu slučajnih poznanika u trenu okrenuti protiv sebe - recite da ste vegan. Na internetu su milijuni web stranica posvećenih dokazivanju zašto su ljudi koji izbjegavaju sve oblike životinjskih proizvoda zli, idioti, ili oboje. I dok su neki od njih vjerojatno tek ekstravagantni pokušaji izazivanja, čini se da je dosta onih koji iskreno misle da je veganstvo ravno čedomorstvu. No, najlakše je soliti drugima pamet. Ljudi su skloni prozivati nekoga tko ne radi ništa drugo nego pazi što jede. Proganjamo li i zlostavljamo li ljude koji ne jedu krumpir, ne piju kavu, ili su alergični i na dodir sira, iako je sve od navedenog vrlo ukusno? Ne! Pa zašto onda mnogi dobivaju živčani slom samo zato što netko jednostavno ne voli sočan odrezak?

DOJENJE U JAVNOSTI:

Povijesna je činjenica da je gotovo svako novorođenče dojeno. To je prirodni dio majčinstva i razlog zašto heteroseksualni muškarci i lezbijke obožavaju to malo biološko čudo: grudi. Ipak, postoji mala, ali vrlo glasna i uporna skupina onih koji mrze ideju dojenja toliko da će javno poniziti majku samo da ne bi slučajno vidjeli dojku. Istina! Internet je pun priča o dojiljama izbačenima iz javnih ustanova i ponižavanima jer rade nešto potpuno prirodno i potpuno legalno. I, kao šlag, gotovo svaku od tih priča prate komentari koje ćemo velikodušno nazvati: neinformirani. Kao društvo koje se generalno ne može nauživati grudi, neobično smo licemjerni kada je riječ o dojenju!

POP-ZVIJEZDE:

Znate li tko je Nickelback? Ako ste jedan iz legije onih koji bjesne na internetu, vaš odgovor vjerojatno nije primjeren. Svaki spomen benda nužno uključuje riječi poput netalentirane budale, idioti pa čak i dr..džije. Ime Justina Biebera izaziva još intenzivniju mržnju. Iako su među najpoznatijim glazbenicima na svijetu, kotiraju tako nisko da bi bilo jako hrabro ili jako glupo ne priznati da ih mrzite. No ta je mržnja nezaslužena. Chad Kroeger možda je svijetu dao neke od najljepših pjesama na svijetu, ali je i pretvorio Nickelback u jedan od najvažnijih bendova, mjeri li se filantropija. Justin Bieber vodi snažnu kampanju protiv homofobije i nasilničkog ponašanja. Drugim riječima, aktivni su u bori da svijet učine boljim mjestom, što se ne može reći za većinu boraca kojima je bojišnica - tipkovnica. No to ne znači da morate voljeti njihovu glazbu. Bože sačuvaj. Znači li to da je 15.000 riječi koje ste na svom blogu napisali kako biste ih okaljali uzaludan bijes? Odgovor znate.

IGRICE ZA ODRASLE:

Postoje činjenice koje nas uvijek iznenade. Unatoč tome što živimo u 21. stoljeću, milijardama dolara vrijednom biznisu igrica i što prosječni igrač ima 35 godina i uspješan je u svom poslu - još uvijek milijuni ljudi najdjetinjastijima smatraju odrasle osobe koje igraju videoigrice. Ova je vrsta gluposti posebice rasprostranjena na “ozbiljnim” portalima koji se povremeno udostoje napisati recenziju neke igrice. Kritičar igrica časopisa The Guardian morao je opširno objasniti čitateljima da je moguće biti zrela, odrasla i liberalna osoba i strastveni igrač igrica. Daily Mail i BBC bili su toliko šokirani otkrićem da se i odrasle žene igraju. To su stereotipi koji su trebali izumrijeti s pojavom prvog Play Stationa, no ljudi i dalje reagiraju na pojam “odraslog igrača”, kao da ste im rekli da imate neku vrlo zaraznu bolest.

HUMANITARCI:

Nepobitna je činjenica da ulični humanitarci mogu biti dosadni. Jurite, kasnite na posao ili ručak, a netko vas uvlači u depresivan razgovor o izumiranju riječnih vidri ili nečemu sličnom. No postoji golema razlika između onih koji su poput smetnje u prolazu i onih koji vas usisaju poput pijavice. U Velikoj Britaniji to je doslovce postalo ludilo. “Chuggers” (kombinacija riječi humanitarac i prevarant), imaju reputaciju nešto malo lošiju od kuge, a samo spomen njih izaziva histerične reakcije. Na službenom blogu Crvenog križa, jedne od najkompetentnijih dobrotvornih organizacija svih vremena, više od 100 komentara poziva na istrebljenje chuggersa. Ipak, brojke pokazuju da su ulični humanitarci doista popravili neke stvari. Samo u Velikoj Britaniji godišnje skupe oko 120 milijuna funti za dobrotvorne organizacije poput Amnestyja ili Crvenog križa. Vrijedi li to sekunde uznemiravanja na putu do posla?

MUŠTERIJE:

Ovo je kategorija srodna 'napojnicama'. Veliki broj ljudi koji rade u uslužnim djelatnostima doslovce svakoga tko uđe u njihovu trgovinu smatraju kretenom koji zaslužuje sporu i bolnu smrt. Nije riječ o ljudima koje iznerviraju uvredljivi i nepristojni kupci. Svi koji su radili ili rade u maloprodaji, sigurno su doživjeli 'napad' jer više nije bilo krafni na akciji. Odnosi se to na konobare i službenike koji se uslužnom djelatnošću bave samo da bi ugnjetavali druge. To su ljudi koji bi u drugom životu bili gost-idiot ako usluga koju on u tom trentuku treba nije dovoljno brza.

KUPCI U SUPERMARKETIMA:

Samo sociopata mogu razljutiti ljudi koji posjećuju supermarkete. To su uglavnom siromašniji slojevi društva koji kupuju na sniženjima i izgledaju kao ne baš prosječan član društva. Na internetu postoji 'profesija' posvećena izazivanju gnušanja, jer ti ljudi - postoje, 'čudno' izgledaju i žive u siromašnim dijelovima grada. Bilo bi lijepo da sve završi osmijehom, no mnogo je onih koji u svojim komentarima izražavaju pravu mržnju prema tim nepoznatim ljudima. Na internetu je ismijavanje drugih 'normalno', no čudno je obasipati tolikom ljutnjom nekoga koga nikada nećete niti vidjeti i tko ni najmanje ne utječe na vaš život. Čak i ako im palac viri iz pokidane cipele.

Piše: Narcisa VEKIĆ