I u 2015. godini naslušat ćemo se praznih obećanja - Pred Hrvatskom je prljava borba za vlast između SDP-a i HDZ-a!
Napokon je u utorak počela službena kampanja za predsjednika Republike, a neformalno je startala još u svibnju. U utrci za Pantovčak četiri su kandidata, a već smo se prljavoga dovoljno naslušali.
Stručnjaci kažu da će biti još prljavije, iako su ne tako davno svi obećavali pozitivne nastupe, s kvalitetnim programima. Toliko kvalitetnim da su svi odlutali, kao ne znajući kolike su predsjedničke ovlasti, misleći da ih narod u ovoj kaljuži vidi kao mesije, koji će nas izvući iz siromaštva i beznađa.
Nije da institucija predsjednika Republike nije bitna, bar kao korektiv Vladi i povampirenim političkim elitama, kojima nikad dosta isisavanja svega što se isisati da. Tko god od kandidata pobijedio, teško da će nešto spektakularno promijeniti, bar dok je u Banskim dvorima Vlada koja je proglašena do sada najnesposobnijom.
No, kako iduće godine slijede i parlamentarni izbori, kampanju za novo preuzimanje vlasti i državne blagajne iz koje svi muzu, a građanima se premalo vraća, možemo očekivati već u siječnju. I tu nastaje problem! Ponovno će se svim sredstvima za vlast boriti dvije najjače stranke, SDP i HDZ, naravno s uglavnom minornim koalicijskim partnerima, jer su toliko oslabljeni da jedva dostižu 20-ak posto podrške birača. A problem je u tome što još nismo bili ni u situaciji da upravo te stranke vode dvojica najnepopularnijih i najomraženijih političara u zemlji, sadašnji premijer i predsjednik SDP-a Zoran Milanović te šef HDZ-a Tomislav Karamarko. Prvi je već pokazao da je bešćutni birokratski frazer, a ni drugi mu nije neka zamjena istinom. Ono što najviše zastrašuje jest činjenica da će njihova nepopularnost kampanju učiniti nadasve zanimljivom, ali nikako obećavajućom kada je riječ o boljoj budućnosti. Obojici je otežavajuća okolnost i što nisu okruženi ni baš popularnim suradnicima. Milanoviću najbliži su ujedno i ministri, no rijetko koji će iza sebe ostaviti traga za pamćenje i omogućiti veće ubiranje glasova.
LAŽ DO LAŽI
Uz to laž rijetko kada prolazi više puta, pa koji bi to izborni program mogao biti da netko u njega povjeruje. Zacrtano u Planu 21, s kojim je SDP i došao na vlast, ništa ne znači, pa ni samoj Vladi, jer su oni to, kako je rekao Milanović, “više figurativno napisali”. Oni su ove tri godine, kako govore uglas, samo ispravljali ono što je HDZ osam godina uništavao, a što se tiče reformi, njihovi rezultati vidjet će se tek iduće godine. Optimisti su, a anketama baš i ne vjeruju, niti ih žele komentirati. U optimističnom raspoloženju i mazanju očiju javnosti prednjači potpredsjednik Vlade i ministar regionalnog razvoja Branko Grčić, kojem bi bilo bolje da ponekad i zašuti. Tek se nedavno ministru poljoprivrede Tihomiru Jakovini omaknulo opravdavati pad rejtinga SDP-a tvrdnjom da Vlada provodi reforme koje nisu popularne ni lagane. “Osam godina krađe, lošeg vođenja, netransparentnog načina upravljanja državom i financijskih malverzacija je završilo, a kad provodite reforme i odgovorno radite, i to u uvjetima svjetske i europske krize, onda nije lagano, onda vam rejting ne može rasti”, rekao je Jakovina, komentirajući to što je SDP pao ispod HDZ-a. Jakovina je ustvrdio da se pogotovo nije radilo na reformama u sektoru poljoprivrede. To se izbjegavalo, kupovao se socijalni mir, trošilo se i kralo se, i onda je morao doći kraj, kaže Jakovina. Upitan koliko je to izgovor nakon više od dvije i pol godine mandata, rekao je da nema izgovora. “Mi smo tu da odradimo svoj posao, a ne da bismo bili misteri ili misice simpatičnosti i dobro kotirali u anketama”, poručio je, ali ne i odgovorio kako na kraju cijele priče nema baš nikakvih rezultata. To je valjda ostavio šefu Milanoviću, koji pad BDP-a, dvanaesti kvartal zaredom, ne drži relevantnim pokazateljem promjena, i kojemu se baš fućka za upozorenja Europske komisije da je nužno pokrenuti se i izvući s europskog dna razvijenosti. Ipak, upalit će se i Milanoviću uskoro lampica, naročito nakon ovotjednog okršaja ministra poduzetništva Gordana Marasa s predsjednicom ORaH-a Mirelom Holy. Njezina stranka po popularnosti je ispred SDP-a s 18,5 posto, dok je SDP-a na 17,5. Stoga je Maras zaključio da bi s Holy na predstojećim izborima mogli i pobijediti računajući na predizbornu i postizbornu koaliciju. Hladan tuš je uslijedio istoga trena. Naime, iz ORaH-a su SDP-u jasno i glasno odmah poručili da s njima, kao ni s HDZ-om, nema nikakve suradnje jer su se pokazali nevjerodostojnim strankama, odnosno da su isti.
O Karamarkovu stranačkom štabu da se i ne govori, on kao da si je suradnike, čast malobrojnim iznimkama, birao zavezanih očiju i ušiju. Da im se ne smiješi baš blistava budućnost, a ni nama s njima, najbolje potvrđuje inicijativa “U ime obitelji”, koja je na čelu sa Željkom Markić inicirala referendum o preferencijalnom glasovanju na parlametarnim izborima. Prvo se narogušio Milanović, a zatim i dotadašnji saveznik Željke Markić, Karamarko.
ČEGA SE BOJE?
A čega se toliko boje? Zato što bi, da referendum zbog navodno nedovoljnog broja potpisa nije srušio Ustavni sud, mogli ostati izvan Sabora. Preferencijalno glasovanje znači da bi građani mogli redom izbjeći zaokružiti ime Milanovića ili Karamarka na izborima. Čak i u slučaju pobjede SDP-a, Milanović bi, teoretski, mogao ostati bez mjesta u Saboru, baš kao i njegovi podrepaši.
Naravno da dvojica velikih vođa ne mogu sad sebi dozvoliti da ih narod demokratski prekriži, kao i njihove poslušnike koji bi također mogli ostati izvan sastava Sabora. To bi značilo kraj stranačke stege i početak stvarne demokracije jer danas svatko tko se suprotstavi Karamarku ili Milanoviću zapečatio je svoju karijeru.
Koliko god se predsjednik HDZ-a Karamarko trudio svidjeti biračima, to mu ne polazi za rukom. Unatoč tome što njegovoj stranci popularnost, ako je suditi po anketama, iz mjeseca u mjesec raste, vođa oporbenjaka stalno je na listi nepopularnih političara, u društvu premijera Milanovića. U svoj toj strci i želji da se domogne vlasti omiču se Karamarku i razni gafovi. Spominjanje lustracije koju bi proveo mičući Tita s ulica i trgova već sada ne drži vodu.
Vlastitu političku opredijeljenost Karamarko je doveo u pitanje i potpisivanjem koalicije s HSLS-om na čelu s Darinkom Kosorom. Nakon Kosora, suradnju je pružio i Ljubi Jurčiću, kojega je navodno kanio instalirati na premijersku poziciju. Dok s jedne strane koketira s ljevicom, s druge strane u svoje redove ugurao je krajnju desnicu predvođenu poljuljanim Hrastom, te HSP AS iz kojeg je istupila čak i njegova predsjednica i glavna HDZ-ova uzdanica Ruža Tomašić, inače popularnija od većine HDZ-ovaca. Tu je i Blok umirovljenika te HSS. Grabi Karamarko sve što se zgrabiti da, nudeći koalicijskim partnerima ministarske pozicije, zanemarujući nezadovoljnike iz svojih redova, koji ne smiju progovoriti o problemima koji nagrizaju ovu stranku.
MALO NOVIH LICA
Iza kulisa, značajan broj oporbenjaka navodno se pita što Karamarko čini i radi li na rušenju HDZ-a s obzirom na ljude s kojima se okružio. Problemi u velikoj domoljubnoj koaliciji oko raspodjele plijena već sada izlaze na površinu, a plijen se službeno nije niti počeo dijeliti.
A i priča o velikoj koaliciji HDZ-a i SDP-a svako malo stidljivo proviri u javnost i ubrzo se gurne pod tepih, kao da se o toj temi nikada nije niti progovaralo. No, da je velika koalicija i te kako živa, svjedoče primjeri na lokalnoj razini, gdje su dvije ideološki suprostavljene stranke zakopale ratne sjekire u interesu svoje zajednice, kako se to u hrvatskoj politici voli reći. Šlag na tortu pričama o velikoj koaliciji dao je osječki sporazum dviju stranaka dogovoren potiho i ispod stola.
Sve je više argumenata, navode analitičari, koji daju naslutiti da se šef HDZ-a pogubio u mutnim hrvatskim političkim vodama. No, čini se da Karamarko lošeg rejtinga uopće nije svjestan, ni on ne vjeruje anketama, te ih na valu pobjede za Europarlament i u nekoliko gradova i općina, demantira. Ipak, sve je manje novih lica koja bi HDZ učinila prepoznatljivom i svježom strankom na političkom tržištu. Trud u imidž Karamarko ipak ulaže i sam, i njemu kao i Milanoviću u tome navodno stručno pomažu i Nijemci i Amerikanci.
Piše: Damir GREGOROVIĆ
ŠUMOVI U KAMPANJI
Birajte - Milanović ili Karamarko?!
Tema kampanje Ive Josipovića najmanje će biti aktualna Kukuriku vlast, niti će premijer Milanović i njegovi ministri u njoj sudjelovati. Odamak je logičan jer bi mogli samo naštetiti. No, Kolinda Grabar Kitarović i Milan Kujundžić najviše na tome grade svoju kampanju, obećavajući da će se oni otvoreno “tući” s nepopularnim Milanovićem. U takvoj buci se sigurno neće čuti glas razuma koji bi biračima rekao kako predsjedničke ovlasti sežu samo do prijedloga da se sazove posebna tematska sjednica Vlade. Na koji se Milanović može oglušiti i samo odmahnuti rukom, odnosno reći da će ga razmotriti i odlučiti “čim uhvati vremena od borbe za hrvatsko bolje sutra”. No pokušajmo zamisliti situaciju u kojoj bi na Milanovićevu mjestu sjedio Tomislav Karamarko, koji Kolindu prati u stopu. Izgleda li nam ostvarivo obećanje Kolinde da će lupiti šakom o stol i tražiti ovo ili ono? Da će Karamarku podviknuti: Dosta je bilo!
OSJEČKO KOALIRANJE
Kohabitacija samo zbog Grada
O osječkoj koaliciji HDZ-a i SDP-a progovorio je svojevremeno i šef HDZ-a Tomislav Karamarko. Prema njegovim riječima u Osijeku nije riječ o koaliciji, već o kohabitaciji radi što uspješnijeg rada gradonačelnika. Frazerski i politički isprazno, dodao je: "Za koaliciju je potrebno potpisati sporazum te dogovoriti uvjete toga sporazuma. Neki to kolokvijalno nazivaju koalicijom, ali to nije to", ustvrdio je Karamarko komentirajući situaciju u slavonskoj metropoli.
RUŽA TOMAŠIĆ
Oslabjela HDZ-ova desna snaga
Posljednja zbivanja koja su uzdrmala najveću oporbenu stranku su i ona koja se odvijaju s HSP-om AS, koji je napustila Ruža Tomašić. Uzimajući u obzir njezinu izjavu kada je nedavno ustvrdila da su politiku u dvjema strankama dogovarali tajnik HDZ-a i HSP-a AS, čineći to njoj iza leđa, nekoliko nejasnoća ostalo je visjeti u zraku. Činjenica je da HSP AS bez Tomašić naprosto ne bi postojao jer pravašica je najpopularnija političarka na hrvatskoj desnici. Bez Ruže ta stranka ne vrijedi ništa, što će se pokazati i na parlamentarnim izborima. Kako je Karamarko mogao dopustiti da izgubi Ružu, a dobije nepopularnog Ćorića?
Milanović je već pokazao da je bešćutni birokratski frazer, a ni Karamarko mu nije neka zamjena istinom...
Trud u imidž Karamarko ulaže i sam, i njemu kao i Milanoviću u tome navodno stručno pomažu i Nijemci i Amerikanci...