U Gradskom vrtu prilično vape za inozemnim transferom kojeg nogometaša kako bi priskrbili koju kunicu kakve su želje i aktualnih neposrednih proizvođača Osijeka.

Nije, vjerojatno, najs(p)retnija usporedba s klubom identičnog imena u ženskoj prvoligaškoj konkurenciji koji se ne bi mogao nazvati profesionalnim, ali da gotovo rade tim intenzitetom najbolje svjedoči i ljetošnji odlazak njihove igračice u inozemstvo, pri čemu taj višestruki prvak države s Mačkamame nije profitirao. Prelazak, pak, nogometašice u strani klub sve je češća svjetska pojava koja se, dakle, pojavila i u najtrofejnijem u Hrvatskoj, gdje svakodnevno stasaju igračice očito zanimljive ženskom tržištu koje je u ekspanziji...

Ivana Bojčić, zapravo, Tenjanka je koja je prije pet godina počela trenirati nogomet u Osijeku kroz kojeg je zaigrala za U-17 i U-19 te bila na širem popisu A državne vrste. Tada već u seniorskom kadru popularnih “zečica” gdje nije odmah bila u prvom planu pa nije dugo dvojila kada je iskrsnula mogućnost otići u drugi i to strani klub.

- Doista sam se iznenadila kada mi je menadžer, inače Hrvat iz Bratislave, ponudio mogućnost prelaska u slovenkog prvoligaša Pomurje. S obzirom na to da u Osijeku dobijemo džeparac, uvjeti u tome prvaku Slovenije višestruko su bolji, pri čemu ne boravim u Deltincima. Živim i treniram, naime, u Zagrebu, zajedno s još dvije suigračice pod paskom osobnog trenera te putujemo na utakmice. Sve, dakako, o trošku kluba s kojim, pak, provedemo i prođemo kompletno pripremno razdoblje, nakon čega u Zagrebu održavamo spremu tri puta tjedno - ukratko je Ivana pojasnila proteklo šestomjesečno razdoblje.

Došla je, praktički, u sredinu identičnoj onoj iz koje je potekla, o čemu ta uskoro 19-godišnjakinja (18.12.95.) kaže:

- Poput Osijeka u Hrvatskoj i Pomurje je dominantno u Sloveniji gdje nakon jesenskog dijela prvenstva, u konkurenciji još sedam ekipa, imamo maksimalni učinak. Nastavljajući trend osvajanja titula prvaka države zbog kojeg smo i stalne sudionice Lige europskih prvakinja. Ove smo sezone došli među 32 sastava te, kao i Osijek, ispali na toj razini izgubivši tijesno obje utakmice od talijanskog prvaka Torresa. Tako smo ponovili najveći klupski doseg sa željom tu ljestvicu podići - secirala je ta obrambena igračica natjecateljski dio sezone.

Nadajući se da sljedeće sezone neće u Europu iz sadašnjeg kluba, nego iz nekoga jačega, da ne kažemo lukrativnijega.

- Dogovor o suradnji imam do ljeta sljedeće godine nakon čega se nadam da bih mogla otići još dalje prema zapadu. U zemlju koja znatno više posvećuje brigu i ulaže u ženske klubove pa tako i u igrački kadar. Vjerujem u sebe i nekoliko ću se godina posvetiti karijeri pa ćemo vidjeti u kojem će me smjeru to odvesti. Samo neka me zdravlje, kao i do sada, posluži, a za drugo se ne bojim. Stekla sam u međuvremenu samopouzdanje i nešto više iskustva koje mi je nedostajalo u matičnom klubu gdje sam povremeno dobivala prigodu. Vremenom bi ih sigurno bilo više, ali nisam požalila što sam se odlučila na ovaj korak, pri čemu ne mogu ništa izgubiti, a mogla bih dosta toga dobiti. Posebice jer najbolje i najzrelije godine tek slijede - zaključila je Ivana, koja se trenutačno odmara u roditeljskom domu, ali ne pasivno jer redovito odradi trenažni program propisan tijekom zimske pauze. Dodajući da joj se čini da se u Hrvatskoj ipak bolje igra, ali da su u Sloveniji znatno bolji radni uvjeti, budući da su ulaganja višestruko veća.