Kada su ove jeseni ptice krenule put toplijih krajeva, obitelj Ane i Zdravka Vidakovića iz Marjančaca nije se iznenadila kada je u njihov vrt ponovno sletjela prekrasna bijela roda.

To je, naime, već treća godina da ta velika ptica odlučuje prezimiti u njihovu kraju i uhvatiti se u koštac sa snijegom i niskim temperaturama Valpovštine.

- Istina je da je to za sve nas u početku bila pomalo čudna i neobična situacija, kada je roda počela dolaziti u naš vrt iza kuće. Nastojali smo joj se maksimalno prilagoditi. Odredili smo mjesto gdje joj redovito ostavljamo hranu, i to uvijek u isto vrijeme, između 7.30 i 8 sati te u poslijepodnevnim satima. Istraživali smo što najviše voli jesti i nastojali joj osigurati način da preživi teško zimsko razdoblje. Čini nam se da se naviknula na to i da je zadovoljna time, jer nam se uvijek iznova vraća - priča nam glavna rodina “skrbnica” i hraniteljica Ana (59), koja se uvelike suživjela s čudnim gostom u svom vrtu.

U vrijeme snijega, kako bi roda što bolje mogla sletjeti, Vidakovići joj čiste “sletnu stazu” i na njoj uvijek ostavljaju svježu vodu. Da je to uvijek ista ptica, kojoj nisu dali ime, Vidakovići prepoznaju po prstenu koji roda ima na nozi, no ne dopušta da joj se itko približava te k njima dolazi isključivo jesti. Ana priča da ponekad ni sama ne zna gdje točno ptica čeka obrok. Jednostavno se u trenu pojavi nakon što joj Ana ostavi hranu.

- I dalje nam je tajna gdje roda noći i gdje provodi dane najvećih hladnoća. S obzirom na to da je u to vrijeme znala dolaziti gotovo potpuno crna, pretpostavljamo da je utočište našla na nekom od dimnjaka u selu, a bilo je i onih koji su nam pričali da su znali vidjeti kako se skriva u prostorima gdje se skladište poljoprivredni strojevi. Bilo kako bilo, ovog proljeća smo se silno uplašili kada je roda nestala, tijekom veljače i ožujka, i pomislili da je uginula od posljedica zime. No, kada je ove jeseni ponovno doletjela u naš vrt, shvatili smo da je ipak pronašla put kući - otkriva nam Ana.