The Voice – Najljepši glas Hrvatske jedinstveno je natjecanje u kojemu imidž nije presudan. Naime, pri odabiru kandidata ocjenjuje se samo glas.

Jedan od mentora u ovoj zahtjevnoj produkciji HRT-a, odnosno članova žirija je i Jacques Houdek, koji je s nama podijelio radost i očekivanja uoči snimanja.

Odabir za jednog od članova žirija u showu The Voice pao je na vas, jeste li se iznenadili?

- Presretan sam da su me odabrali. Rekli su mi da su me odabrali zbog mog glasa, mog dara, što mi je najveći kompliment. No, možda mi je možda i veći kompliment to što su mi rekli da su drugi razlozi kod moga odabira ti što sam iskren u svojim pozitivnim i negativnim reakcijama, što sam neposredan i to što je njihovo iskustvo kao televizije sa mnom takvo da sam iznad svega profesionalac. To mi najviše imponira jer sam se zaista trudio uvijek biti do kraja profi. Kad imaš čist obraz pred sobom, onda ti nitko ne može ništa reći da te uvjeri u suprotno. Uvijek sam ulagao u profesionalni i ljudski odnos s ljudima s televizije i to se sada vidi. Sretan sam jer se vidim u tom formatu koji inače pratim. Od svih tih talent showova najviše cijenim “The Voice” zato što se bazira upravo na tom sirovom talentu i glasu. Pritom ne mislim nužno na neke najraskošnije glasove, nego neku posebnost. Talent je samo jedan u nizu detalja koji čine cjelinu. Nekako mi se čini da je ovo najpošteniji show jer se audicije pred žirijem odvijaju naslijepo, mi zaista biramo samo po tome – jesi li se naježio, je li taj glas toliko poseban? Hoćemo li se okrenuti i vidjeti gospođu od 90 godina ili djevojku od 18 godina, neki put možda nećemo znati je li muško ili žensko, ovdje je nebitno. Čitav show je koncipiran tako da poštujemo, tu nema ruganja, osvrta, ismijavanja. I ovdje se rade audicije u gradovima, stručni tim bira za nas četvero mentora 98 kandidata od oko 2000 prijavljenih. Oni rade filtar i pred nas dolaze vjerujem vrlo dobri pjevači. Mentori su različiti, vjerujem da nećemo svi jednako reagirati na sve. Super je što ću imati priliku raditi u showu koji promiče iste vrijednosti na kojima ja stvarno od početka gradim svoju karijeru. Ja nikad nisam imao izgled, bar ne u onom očekivanom standardnom izdanju kakvo se možda od jedne zvijezde očekuje. Vjerujem da ljudi na sceni moraju imati ono nešto, ali isto tako postoji element fizičke ljepote. Kad imate lijepo lice, to je uvijek zahvalno, lijep osmijeh, lijepe oči. Izgled mora pratiti pjevača, ali u Voiceu on dolazi sekundarno, možda čak tercijalno, što je meni bitno.

Koliko se kandidata bira, jeste li gledali primjere ovog showa u drugim zemljama, gdje ste pronašli uzor?

- Volio bih u tu svoju 'ergelu' skupiti 12 različitih talentiranih glasova, jer od 98 kandidata nas četvero bira toliki broj, u konačnici svaki od nas mora imati 12 konja za utrku. Možda će ovo ljudima zvučati grubo kada usporedim kandidate s konjima, ali to su tako plemenite snažne životinje, vidio sam njihovu ljepotu i u đakovačkoj ergeli, s te strane gledano, to je zapravo kompliment. Show se emitira u 50 zemalja, Hrvatska je 49. zemlja koja je otkupila prava. Ne mogu reći da pratim Kazahstan ili neke kulturološki drugačije zemlje, ali već nekoliko godina pratim britanski, američki, a od kako sam postao dio hrvatskog, 'ubrao' sam talijanski, njemački, nizozemski, odakle je i krenula priča. Upravo su nam njega na televiziji dali kao dobar primjer onoga što je blisko nama. Puno je kolegija i rada da bismo mi bili educirani. U svakom trenutku moramo znati pravila i cijeli proces koji dosta dugo traje. Na HRT-u su nam odmah pojasnili kako je to najveća produkcija koju su dosad imali. Najzahtjevnija, najveća, i prvi put će biti da se 15 subota zaredom emitira jedan program. Recimo Zvijezde pjevaju, Evergrin itd. traju osam subota, dva mjeseca, a ovdje je u pitanju gotovo četiri. Polovina bude unaprijed snimljena, a onda ide šest live emisija. Kada sam pratio show u drugim zemljama gdje je Christina Aguilera, Tom Jones itd, mislio sam kako su možda za kamere tu mentori, a da s tim ljudima rade neki drugi ljudi. Međutim nije tako, zaista rade ti ljudi i vani, a tako ćemo i mi ovdje. Mi ćemo imati svoje pomagače, asistente 1. i 2. Prvi asistent je glazbeni producent. Za Indiru je to Boris Đurđević, za Tonija je to Buljan, za mene Tihomir Preradović, moj suradnik, asistent broj dva je osoba koja će pomoći vokalno, scenski, birali smo si svoje timove, a isto tako imamo podršku produkcije Nikše Bratoša i njegova tima. Ono što će gledatelji vidjeti je jedno, a mi ćemo preko cijelog tjedna stvarno raditi.

Kada započinju snimanja, kakva je procedura, kakvu suradnju očekujete s ostalim članovima žirija?

- Polovinom prosinca počinju snimanja 'slijepih audicija' gdje se mi okrećemo u onim famoznim stolicama. Nakon toga u siječnju se snimaju tzv. borbe kandidata, što će biti osobito emotivno teško. Zato što od mojih 12 kandidata ja moram eliminirati šest, po dvoje su u dvoboju. Znači, nije dvoboj primjera radi mojih i Indirinih, nego unutar obitelji. To je uvijek teško. Mislim da je siječanj dobar termin kada je već sve prošlo, a mi u kontinuitetu krećemo kroz cijelu zimu, te u proljeće ulazimo s lijepim glamuroznim showom. Veselim se radu s ostalim članovima žirija. Mene su, a vjerujem i ostale, pitali kako se slažem s drugima. Jedino Ivana Dečaka nisam poznavao prije, upoznali smo se na kolegiju, a malo bolje na snimanju najava. Oduševljen sam, sviđa mi se to što radi Vatra i način na koji on pjeva. Istina, to je druga škola, drugi svjetonazor u odnosnu na moj, međutim sviđa mi se kako pjeva i mislim da je zvijezda. Zanimljiv je i potpuno je opravdan izbor Ivana Dečaka kao rock-mentora. Pravila su stroga, ona nalažu da tu mora biti tko je zvijezda u regiji, a to je svakako ovdje Tony Cetinski, potom netko zabavan, otkačen, što je svakako Indira. Pravilo je i da je uvijek jedna žena, a tri mušketira. Mene su vjerujem odabrali ponajprije zbog glasa, a ujedno se stilski razlikujemo. Ono što je meni jako važno je to da smo se izuzetno dobro složili na snimanju. S Tonyjem se znam tolike godine u jednom uvažavanju, nismo mi nikad nešto pili skupa, jeli, bančili, ali znam da me poštuje kao što poštujem i ja njega. Dobro smo se našli!

S Indirom vas veže i ranija suradnja?

- Indiru poznajem dugi niz godina. Ljudi možda i ne znaju, ja sam 2000. zapravo počeo suradnju s Borisom Đurđevićem na trećem albumu Colonije kao prateći vokal i kao vokalni supervizor, a ono što je meni bitno je da smo radili pet albuma na taj način. Znači, Boris bi napisao pjesmu za Coloniju koju bih ja otpjevao kao infovokal. Indira bi pjesmu prvi put čula zapravo kroz moj glas. To mi je uvijek bilo zanimljivo. Indira je već tada bila velika zvijezda. Kada je Boris skužio da meni pjevanje stvarno ide, onda je rekao – znaš, ja bih volio da ti s njom malo i radiš. Indira je netko tko voli sugestiju. Tako smo se mi i studijski družili, najeli ćevapa, smijali se. Mene je fasciniralo što je ona dopustila tada kao već velika zvijezda jednom dečku od 19-20 godina da joj da sugestiju. Meni je to bilo neobično, a ona je već tu pokazala koliko je velika. Nisam neko vrijeme vidio Indiru, a sad smo se baš razveselili jedno drugom. 'The Voice' je došao u pravo vrijeme da na neki način baci akcent na ono što planiram raditi. Snimam pomalo neke lijepe stvari, planiram snimanje pop-spota s Đakovčaninom Mariom Šulinom, jer sam stvarno oduševljen onim što čovjek radi. Volio bih da ljudi u Zagrebu i cijeloj Hrvatskoj doznaju da u Slavoniji postoji ekipa koja radi na svjetskom nivou.