OSIJEK - Iako je od izlaska iz tiska, pretpremijere na 37. Interliberu i osječke promocije njezina posljednjeg romana “Jom kipur” prošlo manje od dva tjedna, produktivna osječka spisateljica Ivana Šojat Kuči već najavjuje nove rukopise, koji su za sada u ladici, no vrlo će se brzo, nada se, naći u rukama urednika, pa i u tiskari.

Trentuačno, otkriva nam, radi na čak tri “stvari” usporedno i ne zna što će prvo zgotoviti. Ta sjajna i nagrađivana prozna autorica svoje čitatelje svako malo počasti i ponekom zbirkom pjesama, kratkim pričama, dramom... U fokusu njezina pjesničkog rukopisa ovaj su put duše mrtvih - svaka je pjesma jedna duša. Priznaje Ivana, jedna od opsesija joj je i smrt. Počela je prikupljati i građu za novi povijesni roman.

- Opet rat! No ovaj će put biti čak i ljubavi. Priča je smještena u 16. stoljeće. U glavnoj je ulozi janjičar. Fascinira me kako su se djeca oteta kršćanima kao danak u krvi poslije vraćala i jurišala na svoje očeve, braću, sestre, palila im sela, gradove, zaboravila svoju prijašnju vjeru, prihvatila nove običaje... Proučavam to i pokušavam dokučiti kako se to sve zbivalo, a čak sam već napisala i uvod - kroz smijeh kaže prevoditeljica i urednica kazališnih izdanja osječkog HNK.

Nedavno je došla do zanimljivih saznanja: u vrijeme Krbavske bitke govorila su se dva jezika - njemački (kojim je govorilo hrvatsko plemstvo) te nekakva mješavina bosanskog i hrvatskog (kojim su govorili Turci).

- Već dugo pokušavam ciljano napisati dramski tekst u kojem bi glavne uloge imale naše četiri osječke glumice i da konačno imamo žensku predstavu. Nedostaje dramskih tekstova sa ženama jer uglavnom muškarci poberu sve, a žene igraju neke trivijalne uloge - zaključuje Ivana Šojat Kuči, ne želeći otkrivati previše, no svojim čitateljima ipak naznačivši čemu se mogu nadati. N.Vekić