Hrvatska je pala na ispitu darežljivosti, volontiranja i pomaganja drugima! Bar tako govori istraživanje britanske Zaklade za dobrotvornu pomoć kojem je cilj utvrditi indeks darežljivosti neke nacije, a prema kojem je RH na 130. mjestu, na samom začelju ljestvice.

Slabi smo u doniranju novca u humanitarne svrhe, u volontiranju, pomaganju strancu jer, kaže istraživanje, samo 18 posto Hrvata sudjelovalo je u nekoj od te tri aktivnosti. Bolje od nas su i BiH te Srbija na 103. i 123. mjestu, a iza nas su samo Crna Gora, Ekvador, Venezuela, Jemen, palestinski teritoriji. Ipak, u uvodu studije o ovogodišnjim rezultatima zaključeno je da je svijet u cjelini u posljednjih pet godina postao puno darežljiviji i susretljiviji prema ljudima u potrebi. Tako je i RH simbolično napredovala – lani je bila na predzadnjem mjestu ljestvice.

Ravnatelj Gradskog društva Crvenog križa Đakovo Đuro Brataljenović ne slaže se s rezultatima istraživanja.

– Definitivno jesmo darežljivi i suosjećajni, susretljivi prema ljudima u potrebi, pravoj potrebi. Pokazao je to Domovinski rat, prihvat i zbrinjavanje tolikih prognanika i izbjeglica, ali i druge krizne situacije kao što su poplave. Hrvati bi bili darežljiviji da nije neimaštine u kojoj žive, a u prilog tome ide i u nas potpuno dobrovoljno davanje krvi u kojem nema plaćanja, a što je praksa drugdje - kaže Brataljenović.

Sociologinja Mirjana Nazor upozorava na to da je za ovakva istraživanja bitna veličina uzorka na kojem je ono rađeno, u kojim područjima je provedeno, kojim gradovima ili ruralnim sredinama i slično.

– Spomenutih 18 posto je krajnje iznenađujuće i uvjerena sam da je u praktičnom životu taj postotak mnogo bolji, bar se stvara takav dojam u medijima kada su velike humanitarne akcije. Na žalost, volontiranje je u nas još u povojima, a o njemu kao nečem vrlo dobrom, korisnom i potrebnom treba poučavati još od predškolske dobi - kazuje Nazor.

Ona ocjenjuje da obrazovni, imovinski status i sl. nije uvjet za darežljivost, susretljivost. “Dapače, nailazimo na sasvim suprotne primjere gdje su ljudi lošijeg imovinskog stanja spremni pomoći, u okvirima mogućnosti. Darežljivost, susretljivost, humanost više je vezana uz odgoj, strukturu ličnosti, osjećaj da primjećujemo druge oko sebe, imamo li empatiju ili smo bešćutni”, kaže Nazor, ocjenjujući da sve to čini i kulturu življenja.

I aktivist, volonter Živog zida Damir Trnačić slaže se da je volonterizam u nas začecima. “Ljudi se drže one: Ako to nema nikakve koristi, neću se time baviti. Valjda misle da kroz volontiranje neće doći ni do kakve (osobne) koristi, sve se gleda kroz novac. No, u nas taj problem ima i drugu stranu – društvo je u financijskim problemima, ljudi rade od jutra do mraka da prežive pa nemaju ni vremena volontirati, bore se za goli život - upozorava Trnačić.