Iako je to nedvojbeno u nadležnosti Ministarstva gospodarstva, ministar malog i srednjeg poduzetništva Gordan Maras izradio je Prijedlog nacrta zakona o Hrvatskoj gospodarskoj komori i 7. studenoga poslao ga u javnu raspravu, koja će trajati do 22. studenoga.

Sve to s ciljem da se on u hitnoj proceduri u Saboru svakako donose do 15. prosinca, dakle i prije kraja ove godine, te s 1. siječnja 2015. počne primjenjivati. Već i sama ta brzina upućuje da se krucijalne promjene u tako važnoj instituciji žele prelomiti preko koljena i pritom mnogo toga učiniti nepromišljeno i tendenciozno.

Prema onome kako je prijedlog zakona sastavljen, a to je da bi se ukinulo obvezno i uvelo dobrovoljno članstvo za mikropoduzetnike i male poduzetnike do 50 zaposlenih, a kojih je gotovo 97 % ukupnog broja, te ubrzo išlo i na ponovni izbor nove skupštine, koja bi potom birala i novo vodstvo i predsjednika HGK-a, nepobitno je da je njegova izrada politički motivirana. Sredstva potrebna za rad HGK-a tako bi se ubuduće osiguravala iz prihoda ostvarenih obavljanjem vlastite djelatnosti, obaveznih članarina od srednjih i velikih tvrtki, prihoda od imovine, prihoda od tržišnih aktivnosti te drugih izvanrednih prihoda (darova, sponzorstva, donacija i sl.). Visina članarine pak koju bi plaćali članovi bila bi utvrđena razmjerno visini njihovih ukupnih prihoda i broja zaposlenih.

Iako Maras tvrdi da je Prijedlog zakona o HGK-u rađen u suradnji s Ministarstvom gospodarstva, razvidno je da to i nije tako, pa valja očekivati da će Ministarstvo gospodarstva do zaključenja teksta novog zakona izići i sa “svojim” prijedlogom. To očekuju i u HGK-u, to više što je ministar Ivan Vrdoljak pokazao visok stupanj odgovornosti i razboritosti u vođenju Komore nakon što je njezino čelno mjesto napustio Nadan Vidošević, te je sačuvao, što se od njega s pravom očekuje i u budućnosti.

Svakako, tako jedan važan zakon nije na dostojan način moguće donijeti u hitnom postupku, već bi to trebalo učiniti bar u dva čitanja s prijelaznim razdobljem primjene od dvije do tri godine. Ako ni zbog čega drugoga, a to zbog činjenica: da bi se izabrala nova komorska skupština po načelu “1 član - 1 glas”, kako je to prijedlogom zakona i određeno, zbog broja članica - to bi trebalo obaviti na nekom stadionu.

Uz to, predloženo je i da komorsku Skupštinu obvezno treba činiti bar 15 posto mikropoduzetnika i malih poduzetnika. A i to je upitno, s obzirom na to da će njihovo članstvo biti dobrovoljno, pa se i ne zna koliko će ih se učlaniti u Komoru.

Sve to samo upozorava da je Nacrt prijedloga zakona o HGK-u politički projekt nošen na krilima populizma neobveznog članstva. To i više što Ministarstvo poduzetništva i obrta prije godinu dana, pri donošenju, njemu nadležnog, novog nakona o obrtu, nije uspjelo instalirati neobvezno članstvo, pa i sada obrtnici plaćaju obveznih 48 kuna mjesečno članarine Hrvatskoj obrtničkoj komori.

Prema Prijedlogu zakona o HGK, izvješća o radu HGK-a usvajala bi Vlada RH, umjesto da to čine gospodarstvenici. Time HGK prestaje biti neovisno tijelo i postaje de facto Vladina agencija. A oduzimanje neovisnosti Komori je i protuustavno. Imovina Komore u vlasništvu je hrvatskih gospodarstvenika, a ovakav bi zakon jednostavno nacionalizirao i anektirao tu imovinu.

Pitanje članarina zapravo je politička demagogija. Naime, ukidanjem članstva čak 97 % hrvatskih poduzetnika uštedjelo bi samo 42 kune mjesečno - koliko iznosi njihova članarina. Ako bi se to i dogodilo, Komora bi s ovogodišnjih 160 milijuna kuna smanjila svoje godišnje prihode na samo 40-ak milijuna kuna, a to bi onda značilo i “ključ u bravu” njezina postojanja. A to je nedopustivo i stoga što su Hrvatska gospodarska komora, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Hrvatsko narodno kazalište već dva stoljeća temelji opstojnosti hrvatske samobitnosti.

Marasovu zamisao negiraju i iskustva drugih zemalja. Naime, zakon o komori s neobveznim članstvom prije dvije godine donijela je i Republika Srbija pa se sada vraća starom modelu, a isto je učinjeno i u Mađarskoj. A to jer je tvrđeno kako tamošnje komore nisu više mogle funkcionirati s ciljem promicanja nacionalnih gospodarstava, što je onda donosilo štetu cijelom društvu. Nisu istiniti ni navodi da bi se, sukladno s novim zakonom, HGK temeljio na stečevinama zemalja EU-a, jer one ne reguliraju jedinstven model i način organiziranja gospodarske komore, već je to prepušteno državama članicama.

Novi nacrt prijedloga zakona o HGK-u daleko je od nespornih osnovnih postulata da je Komora potrebna gospodarstvu te da pritom mora biti samostalna i neovisna od politike. Ona mora biti i reprezentant cijelog gospodarstva te djelovati na otvaranju novih tržišta, baviti se organiziranjem nastupa tvrtki na sajmovima u zemlji i svijetu, organizirati poslovne susrete i edukacije poduzetnika, ali i sudjelovati u donošenju zakona vezanih uz gospodarstvo, pružati pomoć u projektima vezanim uz EU i sl.