Znanstvena savjetnica u mirovini, dr. sc. Marija Vratarić dobitnica je Državne nagrade za znanost u kategoriji Nagrada za životno djelo za cjelokupni znanstveno-istraživački rad u području biotehničkih znanosti.

Prijedlog za dodjelu te prestižne nagrade na natječaj Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta podnio je Poljoprivredni institut Osijek, ustanova u kojoj je dr. Vratarić provela najveći dio svog radnog vijeka.

Državna nagrada dodijeljena joj je u Hrvatskom saboru, a svečanosti je prethodila duga procedura izbora. Ta se nagrada dodjeljuje u šest područja znanosti, i samo je šest odabranih pojedinaca ove godine nagrađeno za životno djelo.

Marija Vratarić ugledni je i priznati znanstvenik i stručnjak, kreator kultivara soje (42), ozime uljane repice (2) te suncokreta (11). Tijekom svog dugogodišnjeg znanstvenog rada bila je voditelj i suradnik više znanstveno-istraživačkih i razvojnih projekata u zemlji i inozemstvu. Objavila je više od 200 radova (13 radova indeksirano je u prvoj vrijednosnoj skupini, a 65 u drugoj), 5 knjiga, 3 monografije i 4 poglavlja u knjigama. Aktivno je sudjelovala na brojnim domaćim i inozemnim znanstvenim kongresima. Više puta bila je član povjerenstava za obranu magistarskih i doktorskih radova, član uredništva u nekoliko znanstvenih časopisa, član organizacijskih i znanstvenih odbora raznih agronomskih savjetovanja.

Kao dugogodišnja predstojnica Odjela za oplemenjivanje i genetiku industrijskog bilja (od 1967. do 2010.) Poljoprivrednog instituta Osijek postavila je temelje oplemenjivačkog rada na uljaricama. Dobitnica je Nagrade grada Osijeka za 1984. godinu, za izuzetna dostignuća u području znanosti i širenje proizvodnje soje u zemlji te više društvenih i stručnih priznanja.

Na pitanje što njoj osobno znači nagrada za životno djelo, dr. Vratarić odgovara: “Primiti nagradu je jako lijepo, to je priznanje svakom znanstveniku. Posebno sam ponosna jer je prepoznat i priznat moj rad. Tijekom mog radnog vijeka od gotovo 48 godina nikada nisam pravila posebne kalkulacije oko nagrada, stalno sam predano radila, stvarala primjenjive vrijednosti i to mi je bio glavni moto u radu, uvijek s mišlju kako je važno da nešto korisno iza mene ostaje za dobrobit društva. U radu i u životu pratile su me različite prepreke, međutim svojim načinom razmišljanja i rada uspješno sam ih svladavala i rezultati su došli.”

Naša sugovornica ističe da su joj u radu pomagali i njezini suradnici. O tome kaže: “Oplemenjivanje bilja zahtijeva veliko znanje i vještine koje se stalno mora proširivati učenjem. Moraju se pratiti svjetski trendovi, rad se obavlja u polju, staklenicima i laboratoriju, za što su potrebna velika materijalna sredstva, opsežan selekcijski materijal, osposobljeni znanstveni i tehnički suradnici svih profila. Stoga ovu državnu nagradu koju sam dobila, iz područja biotehničkih znanosti, doživljavam i kao priznanje svim mojim suradnicima s kojima sam radila tijekom radnog vijeka, i zahvalna sam im za naš zajednički, timski rad. Posebno sam zahvalna mom Poljoprivrednom institutu Osijek, koji je uvijek imao razumijevanja i davao mi slobodu i potporu u radu. U njemu sam provela najveći dio radnog vijeka, omogućio mi je profesionalno i znanstveno usavršavanje u zemlji i inozemstvu. Ponosna sam i sretna što se nakon mog odlaska rad odvija u kontinuitetu, postojeći znanstveni i tehnički kadar dobro je osposobljen za rad i rezultati mogu biti još bolji, a to je jamstvo napretka društva i gospodarstva. Puno sam zahvalna i mojoj obitelji, koja je uvijek imala razumijevanja za moj rad i uvijek mi pružala veliku podršku.”

Marija Vratarić pravi je primjer istinitosti tvrdnje da je uloga znanstvenika da konkretnim, praktičnim radom pomaže razvoju gospodarstva.

- Rezultati mog znanstveno-istraživačkog rada pridonijeli su unaprjeđivanju proizvodnje uljnih kultura, posebno soje u nacionalnim okvirima i šire. Primjenjivost rezultata znanstvenog rada u praksi i jest smisao znanosti - kaže naša sugovornica.

Na kraju smo je upitali zašto je za predmet svog istraživanja odabrala upravo soju. “Soja je značajna kulturna biljka i poznato je da se ona u svijetu uzgaja na većim površinama nego pšenica. U vrijeme kad sam ja počela rad u Poljoprivrednom institutu Osijek, soja nije bila postojala u širokoj proizvodnji. Međutim, postojao je velik interes za njezinu proizvodnju i meni je dodijeljen taj sadržaj rada, koji sam prihvatila i uspješno provodila.”