DR. SANDA ČORAK, RAVNATELJICA INSTITUTA ZA TURIZAM
Institut za turizam, važna karika u ukupnom razvitku hrvatskog turizma, ove godine obilježava 55 godina od osnivanja. Prava je to prilika da u suton ovogodišnje hrvatske, rekordne, turističke sezone razgovoramo s dr. Sandom Čorak, ravnateljicom Instituta.
Hrvatski turizam iz godine u godinu bilježi rast broja dolazaka i noćenja gostiju i prema tome se u najvećoj mjeri i valoriziraju njegovi rezultati. Može li Hrvatska unedogled povećavati te brojke te dovodi li to do zasićenosti i ugrožavanja njegova ambijenta, što bi onda neizbježno moglo dovesti i do pada zanimanja za naš turizam, pa onda i prihoda? Gdje su granice i što na tomu planu predlaže Institut za turizam?
- Naravno da je uvijek potrebno paziti na granice nosivog kapaciteta neke destinacije, koje, kad se prekorače, negativno utječu na atraktivnost i smanjuju njezinu ambijentalnu vrijednost. Međutim, još uvijek velik broj destinacija nije dosegao te brojke, a na razini zemlje, na primjer, u 2013. godini povećali smo broj dolazaka u odnosu prema 1986. godini, koja je bila rekordna u to vrijeme, ali u broju noćenja još nismo dosegnuli prijeratne brojke. To govori da nam gosti kraće borave u destinaciji i možda je nešto veći fizički pritisak. Znamo da neka područja tijekom ljeta izuzetno povećavaju broj “stanovnika”, na plažama nije moguće naći mjesta, pa sva takva mjesta moraju načiniti izračun svog prihvatnog kapaciteta i, ako je ugrožen, donijeti odgovarajuće mjere, u smislu stvaranja novih atrakcija koje nisu na obalnom pojasu, produživanja turističke sezone i sl. Sasvim ste u pravu u smislu da stalno treba voditi računa o mogućem ugrožavanju ambijenta i na vrijeme poduzimati korake kako do toga ne bi došlo.
Što predviđa konačno usvojena Strategija razvoja hrvatskog turizma, na kojoj je osobito radio Institut za turizam?
- Dokument Strategija razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. godine usvojili su Vlada i Sabore Republike Hrvatske 2013. Taj je dokument svojevrsni sažetak velikog istraživanja provedenog pod nazivom Glavni plan i strategija razvoja turizma Hrvatske, koji je pretkraj 2011. godine naručilo Ministarstvo turizma od Instituta za turizam. Što se tiče viđenja daljnjeg razvoja turizma u Hrvatskoj, Strategija znači stanoviti zaokret u odnosu prema dosadašnjem razvoju. Definirano je deset ključnih načela na kojima se taj razvoj treba temeljiti, definirane su mjere i projekti koji bi trebali povećati atraktivnost dolazaka u Hrvatsku izvan glavne turističke sezone, zatim mjere kojima se uklanjaju prepreke bržem razvoju i podiže atraktivnost za ulagače, nova gradnja smještajnih kapaciteta u tzv. greenfield zonama svodi se na minimum, a potencira se na onim područjima gdje već postoji infrastruktura, kao što su, primjerice, napuštene vojarne i industrijski kompleksi, odnosno devastirani prostori itd. Do 2020. godine predviđeno je sedam milijardi eura novih investicija, što bi uz podizanje razine kvalitete ukupne ponude trebalo rezultirati s nešto manje od dvostrukog prihoda od turizma u odnosu prema onome što ga danas imamo. Važno je spomenuti da se, za razliku od dosadašnje prakse, kad su strateški razvojni dokumenti u pitanju, ovaj mora provesti. Na to nas obvezuje Hrvatski sabor, ali i EU, ako želimo za taj razvoj iskoristiti sredstva europskih fondova. Da bismo to mogli što uspješnije provesti, formirano je Međuministarsko stručno vijeće, na razini zamjenika ministara, kojim predsjeda zamjenik ministra turizma i koje je zaduženo za provođenje Strategije. U tom smislu, upravo je u tijeku izrada niza detaljnih provedbenih dokumenata, tzv. akcijskih planova, u čijoj izradi sudjeluje Institut za turizam.
KRATKA SEZONA MUČI I DRUGE
Velik je problem hrvatskog turizma prekratka sezone. Što, prema vašem mišljenju, treba učiniti za njezino produživanje te koliko bi ona objektivno trebala trajati, bar što se tiče jadranskog turizma? Kakvu bi ulogu u tomu trebao imati kontinentalni turizam, kao njegova dopuna?
- Problem sezonalnosti hrvatskog turizma dosta je složen, ali treba odmah napomenuti da je to problem koji muči i druge mediteranske zemlje. Kod nas je izražen, s jedne strane, zbog strukture smještajnih kapaciteta u kojima prevladavaju kampovi i privatni smještaj, koji je samo djelomično prilagođen dužoj sezoni i s malim udjelom hotelskih kapaciteta, a, s druge strane, naše destinacije još uvijek u velikoj mjeri ne razvijaju proizvode koji bi produžili sezonu – od poslovnog, zdravstvenog, sportskog do gastronomskog turizma i mnogih drugih kod kojih osnovni motiv nije odmor na suncu i moru. Svjetska turistička organizacija (UNWTO) također radi na izradi prototipa cjelokupnog načina funkcioniranja destinacije (Punta del Este365) u većem dijelu godine kako bi se rezultati primjene koncepta i cjelokupna procedura mogli aplicirati u svim zemljama članicama. Takav primjer već slijedi Hrvatska, pa si je Hrvatska turistička zajednica kao jedan od ključnih zadataka u 2014. godini postavila pokretanje marketinškog koncepta promicanja turističkog prometa tijekom predsezone i posezone, kako bi takve destinacije dobile oznaku „PPS friendly destinacija“, a osnovni je uvjet za dobivanje takve oznake da je u destinaciji u predsezoni i posezoni poslovno aktivna najmanje polovina ponude. Ključna pretpostavka uspjeha tog koncepta uključivanje je većeg broja dionika u destinacijama, kako na razini gospodarskih subjekata i njihovih strukovnih udruga tako i na razini turističkih zajednica. Tek nakon nekoliko razdoblja provođenja takvih akcija vjerojatno ćemo moći ocijeniti jesu li uspješne, ali sasvim je sigurno da naša zemlja i na obali i na kontinentu ima puno potencijala za razvoj onih proizvoda koji su turistima zanimljivi u većem dijelu godine. Naša bi sezona mogla trajati od šest do osam mjeseci, a u gradskim destinacijama i cijele godine. Kontinentalni turizam manje je ovisan o sezoni, ovdje je riječ o nedovoljnoj razvijenosti mnogih turističkih proizvoda, pa tek slijedi jačanje udjela stacionarnih gostiju u odnosu prema udjelu jednodnevnih posjetitelja.
DESTINACIJA je sve VAŽNIJA
Opći je zaključak da je jezgra razvoja turizma – turistička destinacija, odnosno okretanje turizmu cijele društvene zajednice, a ne tek hotela ili privatnog smještaja. Čini li se, prema vašem mišljenju, na tom planu dovoljno?
- Da, destinacija je sasvim sigurno ono što motivira turiste na dolazak, a ne hotel. Mislim da i kod hotelijera danas prevladava takav stav, ali je zaista pitanje koliko se sustavno i kontinuirano radi na unaprjeđivanju atraktivnosti destinacije. Danas već velika većina mjesta ima svoje planove razvoja (kad je riječ o obali), a u tim su planovima definirani i vizija, i ciljevi, i projekti koje destinacija mora realizirati kako bi ostvarila planirano. Najčešće se zbog nedostatka financijskih sredstava projekti ne realiziraju, ali proizvodi poput manifestacija više su organizacijskog karaktera i sasvim sigurno uvijek povećavaju zanimanje za posjet destinaciji. Iako su mnoga mjesta unaprijedila javnu infrastrukturu važnu turistima (šetnice, parkovi, infopunktovi, uređene površine), još uvijek treba znatno podizati tzv. ambijentalne vrijednosti, kako bi se današnji, prilično zahtjevni, turisti mogli osjećati ugodno. Važno je da su svi dionici u destinaciji, i u javnom i u privatnom sektoru, svjesni što bi u destinaciji prioritetno trebalo napraviti i kako to napraviti. Pretpostavljam da će preustroj sustava turističkih zajednica, kojim je predviđeno prerastanje turističkih zajednica u destinacijske menadžment-organizacije (DMO), pomoći u postizanju bolje suradnje na razini destinacije, koja je nužna za realizaciju projekata pa i za kontinuitet u stalnom podizanju razine konkurentnosti destinacije jer su noviteti u ponudi ono što turističko tržište uvijek traži.
Radi se i na promjenama uloga Hrvatske turističke zajednice. Kakvu ulogu, prema vašem mišljenju, treba dobiti ta asocijacija?
- Preustrojem sustava turističkih zajednica jačala bi se uloga regionalnih organizacija (RMO), koje bi se znatno više nego dosada bavile kvalitetom i promocijom turističkih proizvoda, a Glavni ured pretežno bi se bavio promocijom našeg turizma u inozemstvu – međutim, samo prema objavljenim Smjernicama MINT-a još uvijek nije moguće točno zaključiti o ingerencijama i djelovanju budućeg sustava turističkih zajednica u Hrvatskoj. Okrupnjavanje u sustavu nam je potrebno, međutim jako je važno kojim stručnim poslovima će se baviti regionalna organizacija u odnosu prema destinacijskoj organizaciji, kako ne bi dolazilo do velikih preklapanja, i kako bi se mogli formirati stručni timovi koji su zaista sposobni odraditi sve što će donijeti novi zakon o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma.
MODERAN INSTITUT
Kakva je bila uloga Instituta za turizam u proteklih 55 godina u razvoju hrvatskog turizma, što on danas jest te kakvi su mu planovi daljnjeg djelovanja?
- Institut za turizam osnovan je 1959. godine, u vrijeme početaka intenzivnijeg razvoja turizma, postao je znanstvena institucija 1986. godine, u vrijeme procvata hrvatskog turizma, pa možemo reći da smo se od male savjetodavne organizacije transformirali u moderan znanstveni institut. U prvo smo se vrijeme bavili jednostavnijim, mikroekonomskim studijama, a s rastom i razvojem turizma širili smo područja našeg proučavanja, pa se danas multidisciplinarni tim Instituta bavi istraživanjima turizma s aspekta prostora, prometa, okoliša, sociologije, urbanog planiranja. S obzirom na potrebe za većim znanjima o turizmu i praćenju trendova, koje su sve izraženije, Institut se danas bavi i mnogobrojnim edukativnim i aktivnostima popularizacije znanstvenog rada pa vjerujemo da smo uspješni u povezivanju istraživanja, obrazovanja i gospodarstva. Svojim iskustvima nastojimo uputiti na primjere najbolje prakse i najbolje korištenje turističkih potencijala. Planiramo povećati svoju međunarodnu prisutnost, i to transferima znanja u zemlje regije, što već u području istraživanja potražnje i radimo, a zatim i suradnjom s relevantnim obrazovno-istraživačkim institucijama u Europi, kao i suradnjom sa Svjetskom turističkom organizacijom (UNWTO).
Razgovarao: Nikola VUKADINOVIĆ
VELIK TRUD, ALI...
Bitne su i “umjetne atrakcije”
Kakvu bi ulogu u razvoju hrvatskog turizma trebao dobiti kontinentalni turizam te rade li lokalne zajednice na tome smišljeno i u dovoljnoj mjeri? Koje karakteristične primjere u tome možete navesti?
- Sigurno da bi kontinentalni turizam trebao i mogao imati značajniju ulogu u hrvatskom turizmu. Objektivne prepreke su što kontinent nije do posljednjih nekoliko godina bio usmjeren na turizam i turizam se još uvijek doživljava “više na riječima nego na djelu”. Povrh toga, velika je konkurencija susjednih zemalja – Austrije, Mađarske, Slovenije. No na kontinentu se danas ulaže velik trud da se poveća atraktivnost i prepoznatljivost destinacija. Primjerice, ulaganja u biciklističke rute, u turizam vina, u aktivni odmor – to su proizvodi na kojima se dosta radi, od Međimurja do Zagrebačke županije pa do Slavonije. Sigurno je da je zdravstveni turizam velik dodatni proizvod za kontinent (upravo se izrađuje akcijski plan), kao i gradski turizam, koji u slučaju Zagreba već postiže značajne efekte, ali i manji gradovi, poput Varaždina, uspješni su u pozicioniranju na nacionalom i regionalnom tržištu. Bilo bi jako dobro kada bi se na kontinentu stvorilo i nekoliko “umjetnih atrakcija” s visokom privlačnom moći, poput jednog-dva međunarodno relevantna tematska parka. To bi bili magneti na koje bi se i druge atrakcije mogle vezati. Kao rezultat mogli bismo imati značajan rast stacionarnih, a ne samo izletničkih boravaka.
DUNAV I POVIJEST
Slavonija i Baranja mogu više
Što, primjerice, predlažete kad je u pitanju daljnji razvoj turizma u Slavoniji i Baranji? Što držite dobrim primjerima, a za što mislite da bi trebalo brzo mijenjati?
- Slavonija i Baranja sigurno mogu biti itekako zanimljiva turistička destinacija – vino, hrana, ruralni turizam, cikloturizam, riječni kruzing, ali i kultura mogli bi biti izuzetno važni turistički proizvodi. Identifikacija regije s globalno prepoznatljivim Dunavom čini mi se jako važna u kontekstu “stavljanja regije na mentalnu kartu turističkih potrošača”. Ovdje je i nekoliko svjetski relevantnih arheoloških nalazišta – Vinkovci sa sopotskom i vučedolskom kulturom, Vukovar. Vjerujem da imaju potencijal biti UNESCO lokaliteti. Naravno, uz dosta ulaganja u prezentaciju tih lokaliteta, što danas, uz EU fondove, nije nemoguća misija.
RIJEČNI KRUZING
Prioritet je marketinški plan
Institut za turizam izradio je za potrebe Lučke uprave Vukovar Studiju održivog razvoja turističkih krstarenja Dunavom u Hrvatskoj. Kako ocjenjujete dosadašnji razvoj riječnog kruzing-turizma te kakve dodatne aktivnosti u tome predlaže?
- Da, na poticaj Lučke uprave Vukovar, Institut za turizam proveo je tri istraživanja vezana uz međunarodna turistička riječna krstarenja u Hrvatskoj, primarno na Dunavu, ali i na rijeci Dravi od ušća do Osijeka. Nažalost, o tom obliku nautičkog turizma u hrvatskoj se javnosti malo zna iako se radi o brzorastućoj potražnji i velikim potencijalima za razvoj u Hrvatskoj. Našim smo istraživanjima tu spoznajnu prazninu malo popunili, ali to nije dovoljno. Sada znamo detaljnije tko su nam gosti, odnosno njihov socioekonomski profil, što misle o ponudi u Hrvatskoj, što rade i koliko troše na kopnu, koji su faktori uspjeha itd. Znamo i to da oko 50 % svih brodova na riječnim krstarenjima Dunavom koji prolaze Hrvatskom ne staje u našim lukama, odnosno pristaništima, da nema osmišljene promotivne politike ni konsenzusa oko razvoja tog oblika nautičkog turizma, da nema odgovarajuće suradnje među dionicima ni horizontalno ni vertikalno, ali da postoje znatni potencijali za razvoj te da naša pristanišna ponuda ne zaostaje u bitnom od konkurencije. Međutim, niz je aktivnosti koje bi se mogle poduzeti da se ubrza razvoj riječnih krstarenja u Hrvatskoj, a među prioritetnima je izrada strateškog marketing plana te neka vrsta udruživanja radi kreiranja zajedničke razvojne politike i nastupa prema brodarima, ali i tijelima državne uprave.
Do 2020. godine predviđeno je sedam milijardi eura novih investicija, što bi trebalo rezultirati s nešto manje od dvostrukog prihoda od turizma
Ključno je promicanje turističkog prometa tijekom predsezone i posezone, kako bi takve destinacije dobile oznaku „PPS friendly destinacija“