Objavljeno 20. studenog, 2014.
Grah je skuplji i od kilograma nekih vrsta svinjskog mesa
Grah na milijun načina, kao obično varivo, ili onaj uz poprilično mesnih dodataka, primjerice kobasica, slanine, suhih ili svježih svinjskih nogica, rebara i ostaloga pa i “grah nagusto” (zapečeni), sastavni su obrok sa slavonsko-baranjskih trpeza.
Rijetke su domaćice (ili domaćini) koje se bar jednom tjedno ne odluče na kuhanje ovog tradicionalnog jela, a rijetki su i oni koji pritom ne komentiraju činjenicu kako ne mogu shvatiti da za ovaj “doživljaj”, na policama trgovačkih lanaca, najčešće kupuju uvozni grah, čija je najniža cijena 30-ak kuna za kilogram.
Dakle, grah je skuplji od kilograma nekih vrsta svinjskog mesa, skuplji je i od kilograma (ionako preskupog) šarana ili nečeg trećeg. Doduše, za ručak prosječne četveročlane obitelji nije potreban kilogram graha, s jedne strane, ali, s druge, rijetko tko ga kuha za jedan obrok...
Kako saznajemo, na popisu zemalja iz kojih se uvozi obični i bijeli grah nalaze se Kina, Kirgistan, Peru, Urugvaj, Argentina, SAD i Kanada. Prošle ga je godine najviše uvezeno iz Kine, a uvoz je bio “težak” oko 6,5 milijuna dolara.
Nakon što su javnosti predočeni ovi podaci, struka je zaključila kako nije normalno da se grah uvozi iz tih zemalja, budući da u raznim dijelovima Hrvatske postoje svi potrebni preduvjeti za njegov uzgoj.
- Slažem se s ovom konstatacijom. Iz vlastitog iskustva znam da je kineski grah preskup i da ga moram kuhati po tri sata, a naše je tlo izvanredno - priča Saša Pavković, poljoprivrednik iz baranjskog Luča.
Tvrdi kako sve više razmišlja o sjetvi ove mahunarke, za početak na manjoj površini, ali konačnu odluku još nije donio. Nema, kaže, definirano tržište i osnovno predznanje, ali pretpostavlja da je tehnologija slična onoj koja se koristi pri uzgoju soje. Isto tako, dodaje, čuo je kako problemi nastaju prilikom berbe starijim kombajnima.
- U svakom slučaju, sve nas više razmišlja o prebacivanju na neke druge kulture. Tradicionalni uzgoj pšenice, kukuruza i ostalih kultura sve je manje isplativ. Otkupljivači nas ucjenjuju, a analize su takve kao što jesu - podvlači.
I karanački poljoprivrednik Šandor Sabo, slično razmišlja. Proizvodnja graha mu je interesantna, tim više što su ga prije Domovinskog rata uzgajali na približno dva hektara površina i bili zadovoljni. A da se seljaci po svaku cijenu žele “preorijentirati”, potvrđuje i predsjednik baranjske udruge seljaka Baranjska brazda, Petar Pranjić.
- Definitivno se odmičemo od tradicionalnih kultura, šećerne repe posebice. Sada su nam postale interesantne uljarice, a zašto ne grah i konoplja - kaže, ponavljajući kako su spremni na razgovore i na početak proizvodnje, ali uz čvrste ugovore...
Ivica GETTO
Grah u Baranji već ima i svoju manifestaciju
O tradiciji, nažalost, samo kuhanja graha na ovim prostorima svjedoči i jedna belomanastirska gastromanifestacija koja je odavno izišla iz baranjskih okvira. Riječ je o velikoj grahijadi, koja se svakog ljeta održava na belomanastirskom Gradskom stadinu, na kojoj se grah “krčka” u više od 100 kotlića, kojima treba dodati i veliki broj ćupova. Pobijediti na njoj, pravi je prestiž...
BARANJSKO TLO POGODNO ZA PROIZVODNJU MAHUNARKI
- Što se baranjskog tla tiče, njega treba samo posijati - slikovito na upit o pogodnosti tla za uzgoj graha priča Stipa Srimac, iz belomanastirskog dijela Poljoprivredne savjetodavne službe, ali dodaje kako mu nije cilj nikoga nagovarati, niti to želi. Prisjeća se uzgoja graha na dijelu baranjskih površina i dobrih prinosa, ali i problema prilikom berbe starijim kombajnima. I ostala anketirana “struka” tvrdi da svi prirodni preduvjeti postoje, dakako, uz specijaliziranu mehanizaciju, koja se isplati u slučaju udruživanja i za nešto veće površine. Grahom se, za sada, ne bave ni na Belju, ali zato uzgajaju konzumni grašak.
6,5
milijuna dolara “težak” je uvoz lani uvezenog graha