Novosti
MILAN KUJUNDŽIĆ O ŽRTVI VUKOVARA

Oni kojima je stalo do Hrvatske na Dan sjećanja hodaju pognute glave
Objavljeno 15. studenog, 2014.

Vezani članci

MARKO MARIĆ, SIN POGINULOG VUKOVARSKOG BRANITELJA

Život u Vukovaru danas je težak i mučan, nije ni blizu našim očekivanjima

Uoči još jednog sjećanja na vukovarska stradanja 1991. godine, o Koloni sjećanja, kao i točkama prijepora u gradu heroju, razgovarali smo s predsjedničkim kandidatom Saveza za Hrvatsku Milanom Kujundžićem.

Je li državnom vrhu mjesto 18. studenoga uz Vukovarce u Koloni sjećanja?

- Naravno da je državnom vrhu uvijek mjesto uz Vukovarce 18. studenoga, kao što im je i mjesto 5. kolovoza u Kninu. I samo ta dva nadnevka u cijeloj godini nisu vrijeme kada se izražavaju drukčija mišljenja ili prosvjeduje. Tada je Dan sjećanja, odnosno Dan ponosa u Kninu. Ta dva dana ne smiju biti izložena demokratskim prosvjedima ili nečem sličnom, a svih drugih dana ljudi mogu prosvjedovati.

Kako komentirate lanjska događanja s Kolonom?

- Prošle godine sam bio spreman ići u Vukovar, ali sam odustao znajući što će se događati. Nažalost, i ove godine sam imao dojave što će se događati u Kninu, bio sam dolje i to se nije smjelo dogoditi. Ozbiljni ljudi kojima je stalo do Hrvatske, njezine povijesti i budućnosti, ta dva dana to ne rade. A za sve druge dane apsolutno podržavam sva prava i branitelja, i svih građana, da prosvjeduju i izražavaju nezadovoljstvo protiv bilo čega. Samo ta dva dana trebamo pognute glave ili podignute glave, ovisno jesmo li u Vukovaru ili Kninu, zajedno hodati u sjećanje na te velike dane.

Jeste li već dosad bili u Koloni sjećanja?

- Bio sam dosad dva puta u Vukovaru u Koloni sjećanja, posljednji put prije tri godine. Ići ću ove godine u Vukovar, neovisno o tome hoće li tamo opet netko spremati takvo što. Nadam se da neće i da će se toga dana svi znati suzdržati, a već sutra nakon toga naravno da ljudi imaju pravo na demokratske načine djelovanja i izražavanja svoga mišljenja. Jer uistinu ova vlada i predsjednik ne samo da izazivaju nezadovoljstvo nego i puno više od toga. I kod branitelja, i kod većine hrvatskog naroda.

Kakav značaj za vas osobno ima takav događaj, kao što je vukovarska Kolona sjećanja?

- Vukovar je najveća rana Domovinskog rata, on je i simbol otpora hrvatskog naroda prema srpskoj agresiji. A posebice je Vukovar simbol hrvatske žrtve za stvaranje neovisne države.

Je li država dovoljno učinila za grad heroj i što bi se eventualno moglo učiniti, a još nije?

- Teško je davati paušalne ocjene je li se moglo učiniti više. Vjerojatno jest, jer uglavnom Vukovar svi rabe kada im treba u političke svrhe, a onda ga zaborave ostala 364 dana, ili ga izvuku tu i tamo kada im prigodno nešto treba. U svakom slučaju, može se i morat će se više napraviti za Vukovar i Vukovarce.

Igor BOŠNJAK
SOL NA OTVORENOJ RANI

Kakvo je vaše mišljenje o dvojezičnim pločama u Vukovaru?

- U Bogdanovcima sam potpisao kada su se skupljali potpisi protiv ćirilice u Vukovaru. I opet bih potpisao, nisam od onih koji bi potpisali, a onda poslije povlačili potpise ili od onih koji ne znaju što bi s time. Ćirilica ima jedan drugi simbol i drukčije značenje u Vukovaru nego bilo gdje drugdje. I svi koji sada srljaju i izazivaju u Vukovaru i Hrvate, a čak i Srbe izazivaju i s njima manipuliraju. Dakle, ćirilici sada sigurno nije mjesto u Vukovaru. Hoće li se jednog dana kada rane zarastu moći o tome razgovarati, a naravno i da treba poštovati zakon. No, sada s još otvorenim ranama, igrati se s ćirilicom znači igrati se sa solju na otvorenoj rani.