Fikus se ubraja u najraširenije lončanice. Poznato je više vrsta fikusa - onih puzavih sa sitnim listovima koji se mogu upotrijebiti i za viseće košarice, zatim s krupnim valovitim listovima itd. Najčešće se ipak u našim domovima nađe fikus decora - biljka krupnih, tamnozelenih kožastih listova glatkih rubova. No manje je poznato da je i naša obična smokva zapravo vrsta fikusa. Fikus možete iznijeti u vrt, ali samo tijekom ljeta, a i tu ga treba držati na zaštićenim položajima, u zavjetrini. Fikus ne voli ni vjetar ni propuh. Stoga i kada ga unosimo u zaštićeni prostor, moramo ga smjestiti dalje od vrata ili prozora kako ne bi bio izložen propuhu. Inače, zimi kada fikus držimo u zatvorenom prostoru, nije poželjno da on bude blizu radijatora ili peći, jer najbolje uspijeva na oko 15 stupnjeva. Osjetljiv je na veće temperaturne razlike. Ne podnosi previsoku temperaturu, a ne voli ni prenisku, ispod 5 stupnjeva.

Dobro ga je zalijevati redovito, no ni u kom slučaju ne preobilno. Osobito ga tijekom zime zalijevamo vrlo malo, tek toliko da mu zemlja bude malo vlažna i to odstajalom, mekom vodom ili kišnicom. I prevelika vlaga kao i propuh može biti uzrok da listovi počinju dobivati smeđu boju i opadaju. Osim toga, prevelika vlaga u loncu također izaziva i truljenje korijena. U tom slučaju biljku moramo što prije, a najbolje u rano proljeće, presaditi u rahlo i humusno tlo, a pritom treba odrezati sve žile i korjenčiće koji su počeli trunuti. Razlog propadanja fikusa može biti i nedostatak svjetla te napad insekata ili bolesti. Poželjno je da mu listove povremeno operemo, odnosno prebrišemo mekom mlakom vodom ili specijalnim sredstvom za čišćenje lišća, kakvih već ima i kod nas na tržištu, a koja pojačavaju i sjaj listova te poljepšavaju biljku. Tako ujedno možemo odstraniti i većinu lisnih ušiju i drugih štetnih insekata koji napadaju fikus.