Vrlo dobar odjek u javnosti postigla je praksa OŠ Tina Ujevića, gdje učenicima koji nisu u sustavu gradske socijalne skrbi škola plaća topli obrok.

Ondje ih je 15-ak, a surova je stvarnost da ih je u Osijeku na tisuće. Samo u Udrugu “Rijeka ljubavi” po hranu dolazi oko 2600 korisnika, a prema riječima predsjednice Udruge Štefice Čučak velik dio njih izvan je sustava socijalne skrbi.

- Neka samo prelaze i desetak kuna od cenzusa, nemaju pravo na socijalnu pomoć i dolaze k nama. Primjerice, ako samac ostvaruje 910, a ne 900 kuna, on nema pravo na pomoć, a jesti se mora. Bez pretjerivanja mogu reći da se sva bol i neimaština slijeva u 'Rijeku ljubavi'. Ako imaju krov nad glavom u svome vlasništvu, to ne znači da mogu jesti zidove. Konkretno, osoba koja ima stan u vlasništvu veće kvadrature ne može ujedno biti i socijalni slučaj. Dakle, ako je osoba, primjerice, ostala bez posla, a prije desetak godina svojoj obitelji osigurala veći stambeni prostor, sad nema pravo na socijalnu pomoć. Puno je takvih i ljudi su jednostavno gladni - upozorava Čučak.

Zakon o socijalnoj skrbi ne poznaje način kako pomoći onima koji prelaze cenzus. Stoga se i Grad Osijek pobrinuo da preko dodatnih socijalnih programa na različite načine pomogne ljudima u potrebi. Tako Romano Kristić, pročelnik Upravnog odjela za socijalnu skrb i zdravstvo, kaže da se ti građani sporadično javljaju u Grad i traže razne jednokratne financijske potpore, a njihove potrebe podmiruje i Centar za socijalnu skrb. Mjere dodatnih programa zamišljene su, kaže, da pomognu privremeno, dok je cilj cijeli sustav motivirati i osnažiti na tržištu rada.

- Njihovo je pravo da nam se obrate, bilo mailom, osobno ili telefonom jer smo spremni razmotriti izvanredne situacije. Inače, broj korisnika socijalne skrbi godišnje iznosi oko 750, a broj se povećava prestankom sezonskih zaposlenja. Može li tko ostvariti pravo na tri, dva pa i na mjesec dana, slobodno neka se javi - pozvao je Kristić, zaključujući da je u gradu više siromašnih no što to pokazuju evidencije. Razlog tomu vjerojatno je sram, no Kristić podsjeća da svatko ima pravo zatražiti pomoć, a Grad u skladu sa svojim mogućnostima pokušat će udovoljiti.