Uoči još jednog Dana sjećanja na vukovarsku žrtvu i tragediju većina se Slavonaca i Baranjaca nada da će ove godine to obilježavanje proći dostojanstveno, onako kako to ultimativno zahtijeva spomen na sve one koji su svoj život ugradili u obranu Hrvatske, posebice njezinog grada heroja.

Svoj doprinos takvom odnosu prema onome što Vukovar znači velikoj većini ljudi u Slavoniji i Baranji, ali i cijeloj Hrvatskoj, nedavno je dao i novi predsjednik HDSSB-a Dragan Vulin upravo inzistirajući da se toga dana sve podjele ostave po strani i jedna, zajednička Kolona sjećanja prođe svim onim mjestima gdje je Hrvatska najsnažnije branjena i obranjena. S Vulinom razgovaramo o njihovu apelu i svemu onome što nam Vukovar, posebice tih dana, znači.

Što je motiviralo vas i čelništvo Hrvatskog demokratskog saveza Slavonije i Baranje da se uključite u smirivanje tenzija uoči još jedne vukovarske Kolone sjećanja i upozorite da je neprimjereno koristiti taj dan za bilo kakva prepucavanja i obračune?

- Vukovar je mjesto posebnog pijeteta i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara mora biti obilježen u miru i dostojanstveno. Dana 18. studenoga u Vukovaru ne smije biti stranačkih boja, već samo jedna boja, odnosno jedna zastava, a to je ona hrvatska. Toga dana u prvom planu moraju biti žrtve Vukovara, sve žrtve Domovinskog rata, kao i hrvatski branitelji, heroji Domovinskog rata koji su svoj život žrtvovali za obranu Vukovara i Hrvatske. To je svetinja i mora biti iznad svake politike.

Kakve su reakcije drugih, primjerice, čelnika Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, s kojima ste razgovarali, na tu inicijativu?

- Mislim da svatko tko se iskreno dođe pokloniti žrtvi Vukovara dijeli ovo mišljenje jer je na taj dan stavljanje bilo čega drugoga u prvi plan, a pogotovo politike, potpuno neprimjereno i nedopustivo.

Zašto je važno da se sjećanje na stradanje Vukovara obilježi bez incidenata?

- Upravo zbog sjećanja na žrtve i zbog njihovih obitelji. Vjerujem da je većini bilo mučno gledati kako su prošle godine na taj dan u fokusu javnosti bile neke druge teme, a ne žrtva Vukovara. Taj jedan dan u godini, najtužniji dan u godini, cijela Hrvatska mora živjeti s Vukovarom i za Vukovar. To je najmanje što svi zajedno možemo učiniti za najveću žrtvu u Domovinskom ratu, žrtvu Vukovara.

Može li u tako ekstremno a zapravo posve nepotrebno podijeljenoj Hrvatskoj prevladati zdrav razum, bar na nekoliko dana?

- Može, siguran sam da može. Hrvatsku dijele oni koji od toga imaju koristi, prije svega u političkom smislu. To nije dobro i to nas ne vodi naprijed, već nas vuče natrag. Ja vjerujem u hrvatski narod, u naše ljude, i siguran sam da je jedinstven kada je u pitanju Hrvatska i hrvatski nacionalni interesi. Vukovar je ujedinio cijelu Hrvatsku 1991. godine, a siguran sam da će tako biti i ove, 2014. godine.

Što vama osobno znači odlazak u Vukovar upravo na taj dan?

- U Vukovar na taj dan odlazim pokloniti se žrtvama i herojima Vukovara te iskazati poštovanje i zahvalnost za sve što su učinili za Vukovar i Hrvatsku. Da nije bilo njih, kao i svih hrvatskih branitelja, sigurno danas ne bismo živjeli u slobodnoj i neovisnoj Republici Hrvatskoj. Uspomena na njih mora živjeti vječno. Doživljavam taj dan s posebnim emocijama jer sam i ja, kao petogodišnji dječak, jedva izvukao živu glavu pod kišom metaka 1. kolovoza 1991., kada sam u vozilu Hitne pomoći s majkom protjeran iz Dalja. Nismo znali je li moj otac, hrvatski branitelj i dragovoljac, preživio napad agresora. Pet članova moje obitelji, hrvatskih branitelja, poginulo je tada u Dalju. Nakon toga slijedi sedam prognaničkih godina. Obilježavanje Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, uz odavanje počasti i iskazivanje vječne zahvalnosti, treba poslati i jasnu poruku da se takvo što više nikad ne ponovi.(Igor BOŠNJAK)