Kanadska glumica srpsko-hrvatskog podrijetla Stana Katić, najpoznatija je po ulozi detektivke Kate Beckett u TV seriji “Castle“, čiju drugu sezonu premijerno gledamo na Doma TV. Rođena je prije 36 godina u Kanadi, ali se osjeća kao Dalmatinka, budući da su joj roditelji Srbi iz okolice Sinja. Mnogi hvale njezine glumačke sposobnosti, jer je ulogom detektivke u popularnoj seriji postigla ono za što su se njezine kolegice prije morale boriti - poštovanje muških kolega. Taj stav su joj, kako kaže, još od djetinjstva usadili roditelji Petar i Rada Katić, koji su se upoznali na studijima u Londonu, a kasnije su se preselili u Kanadu, a zatim i u SAD.

- Oni su oduvijek poticali debatu i razgovore o politici i povijesti. Oduvijek sam imala pravo na svoje mišljenje i kut promatranja. Takva je povijest moje obitelji. Svi su morali biti jaki. Kao doseljenici, morali su prevladati jezične barijere i krenuti ispočetka, bez ikakve financijske sigurnosti, u potpuno novom svijetu – priča Stana.

Njeni su se roditelji u „novom svijetu“ počeli baviti proizvodnjom namještaja. Braća i sestre pretvorili su golemo obiteljsko skladište u svoje igralište, a od kutija su pravili dvorce na nekoliko katova. Osim toga, Stana je poticala rođake da izvode dječje predstave, a to je radila i u školi.

- Volim istraživati što znači biti živ kroz maštu, uranjajući u psihu drugih ljudi. Mislim da svaka osoba ima kapacitet da izrazi sve emocije. To nam je prihvatljivo u manjoj ili većoj mjeri, ovisno o tome kako smo odgojeni i kakva smo iskustva imali u životu. Riječ je o suosjećanju s drugom osobom, ali i prepoznavanju sebe u njoj – kaže glumica.

Prvog odlaska u domovinu svojih roditelja sjeća se kao da je bilo jučer, a prošlo je punih trideset godina.

- Prvi put kad sam otišla u selo bilo mi je pet godina. To ljeto osjećala sam se kao Heidi: sprijateljila sam se s najboljim ljudima na svijetu, po cijele dane sam se igrala, sve dok nas baka ne bi navečer pozvala da dođemo kući. Tada bismo otišli u krevet, a ujutro sve ispočetka. Kad se danas toga sjetim, ne mogu se prestati smijati. Odlasci u Dalmaciju najljepši su trenuci u mom životu. Sve smo proputovali, upoznali mnogo članova obitelji i iskusili život na selu - prisjetila se Stana početkom 2009., u intervjuu za Gloriju, te dodala kako osjeća bliskost prema kulturi Dalmacije.

Pohađala je umjetničku akademiju “Goodman“ u Chicagu, a u učionicama je provodila svaki dan od 8 do 11 sati, učeći pokrete, vježbe glasa, povijest kazališta i književnosti.

- U Los Angeles sam došla ljeti, nakon što sam završila akademiju. Roditelji su mi dali nešto novca i svoj blagoslov, a ja sam četiri dana putovala do Los Angelesa. Mislila sam da imam čvrst dogovor s jednom tvrtkom, no kad sam došla, vidjela sam da to nije bilo tako. Ipak, snašla sam se, ali ne preko noći. U Hollywoodu nisam trčala za slavom, nego za umjetnošću. Došla sam ovamo bez agenta, poznanstava, i s vrlo malo novca. Znala sam da, ako želim ostati, moram sve učiniti sama. Jer, da sam zvala roditelje upomoć, oni bi zahtijevali da se vratim kući. Kao svi roditelji koji žele zaštititi svoju djecu, voljeli bi me vidjeti na nekom mirnom, dobro plaćenom i sigurnom poslu. Tata mi je uvijek govorio da budem zubarica ili odvjetnica - otkriva Stana, koja oca ipak nije htjela poslušati.

- Ostala sam u L.A.-u i prvih nekoliko mjeseci zaista mi nije bilo lako. Spavala sam u hostelima, katkad u autu, samo da ne trošim novac. Nakon nekog vremena našla sam posao – prodavala sam namještaj u jednoj robnoj kući – što mi je dobro došlo, jer sam ipak mogla unajmiti stan. Nedugo nakon toga upoznala sam svojeg menadžera, s kojim i danas radim, i počela se probijati na film i televiziju“, zaključuje Stana Katić te dodaje da ne vjeruje u sudbinu, nego u snove i ozbiljan, mukotrpan rad.