Ne daj, Slavonijo, da ti zamru njive, ne daj da ti zatru tvoje dično ime, ne daj da odu s njiva tvoji ratari… pjeva Stjepan Jeršek-Štef svoju odu Slavoniji, no, na žalost, u njoj se događa upravo to – u jeku sjetve, kada sve u polju treba vrvjeti poslom i sijačima, kao nikada dosad, njene njive su gotovo prazne, a takvo što ne pamti se ni u najtežim ratnim godinama.
Seljaci nemaju novca (ni) za sjetvu, ni za gorivo; dvorišta puna gnojiva nekada su kazivala da je na njivi sjetva, no sada su ona prazna.
Prema nekim procjenama, čak 60-70 % OPG-ova nije krenulo u sjetvu pšenice, siju tek veliki poljoprivredni sustavi. Krajnje je znakovito da su oni, ugovaratelji, organizatori proizvodnje ove godine uskratili svoju uslugu kreditiranja kroz repromaterijal svim onim seljacima koji im duguju od prije, neki još i od 2011., jer kažu i sami se za kreditiranje moraju zadužiti kod banaka.
Ne žele doživjeti sudbinu onih ugovaratelja koji su, zbog nevraćanja duga kreditiranih, završili u stečaju, krahirali. Ima procjena da je dug seljaka prema ugovarateljima proizvodnje premašio pola milijarade kuna. Ako se dosad i kalkuliralo o procjenama je li hrvatsko selo u bankrotu, sada je to kristalno jasno ako se zna da seljaci već godinama, a pogotovo ove, nemaju ni za osnovni ratarski posao kao što je sjetva. A, ako nema sjetve, nema ni žetve! Proizvodnja hrane strateško je pitanje jedne zemlje, nižu se, zapravo, tako jednostavni zaključci nasuprot kojih je golem, kompleksan problem u kojem selo tone sve više i sada, pokazuje jesenska sjetva 2014., došlo je do samoga dna.
Bez ikakve dvojbe, za nj su prošla zlatna vremena kada je seljak širio proizvodnju, podizao kredite, objekte i kapacitete, kupovao suvremene traktore, strojeve i drugu opremu, pa i – mnogima trn u oku – dobre, skupe automobile… Nadalje, procjene govore da je čak 30 % OPG-ova u blokadi, tu su i neplaćeni doprinosi…
Uvoz jedan od razloga sloma
- Da, hrvatsko selo je u bankrotu! Ono je u tom stanju već duže vrijeme, no nikako da otvorimo oči i to priznamo! - kategoričan je stručni tajnik Udruge OPG-ova Hrvatske “Život”, Miroslav Kovač, upravitelj PZ “Simentalac” iz Kutjeva.
– Prijašnjih godina naša je zadruga za sjetvu radila velike narudžbe mineralnih gnojiva, sjemenske robe…, no ove godine gotovo ništa. Očito je da ljudi nemaju za sjetvu, vjerojatno ju nisu ili ne mogu ugovarati jer na njivama, kada se provozate diljem Slavonije, gotovo nema nikoga. Dosta je seljaka u mogućnosti ove jeseni jedino posijati tavanušu, veliki broj ih je isto učinio i lani. Na proljeće nas čeka također i kukuruz s tavana - potvrđuje Kovač “crnu sjetvu”. Žalosno je to za sve u lancu proizvodnje u poljoprivredi.
- Omalovažava nas takvo stanje. U velikoj većini slučajeva i u najboljoj volji stečena tehnološka znanja i iskustva se jednostavno ne mogu primjenjivati, a za nova nema pretjerano motiva - ističe Kovač.. Kaže, na vidjelo polako dolazi zašto je hrvatsko selo u bankrotu. – Između ostaloga, zbog silnog uvoza!
Primjerice, dnevno se u RH uvozi oko 200 goveda za tov i klanje. Zapanjujući su to podaci. Dosada ih je, samo ove godine, tim tempom u RH ušlo 62.000, ilustrira razmjere uvoza Kovač. – To je jedan od razloga bankrota našega sela. Jer, ako se nešto kod nas ne proizvodi, onda to kupujemo vani. Zadužujemo se da bismo platili uvozno, a to se mora platiti za razliku od sve raširenije prakse neplaćanja u nas. Rezultat je nemogućnost novih ulaganja, pa i vraćanja dugova, da ne idemo dalje. Pitanje je kako dalje. Što će banke i organizatori sebi uzimati kao zalog, za osiguranje? Slijedom toga, seljaci sve manje imaju mogućnosti garantiranja. Ljudi čak gube i zemlju i kuće jer su ih založili za prošlogodišnje sjetve, a prisiljeni su raditi. Jednostavno, u nama se budi borba za opstanak i onda često racio gubi podlogu! - navodi Kovač možda najdrastičniji primjer besparice seljaka. Na upit koliko je naše selo ukupno dužno, i Kovač i svi naši ostali sugovornici slažu se da je to pravo pitanje, no do odgovora tek treba doći. - Kada postavimo pitanje koliko je naša poljoprivreda ili selo dužno, treba razlučiti dug velikih sustava od duga seljaka. Nemamo ni jednostavnije podatke od toga. Sve u svemu, situacija je na samom rubu siromaštva. Najgore je što nam ono polako prelazi u apatiju, a iz nje se javlja ogorčenost, gramzivost, napetost i druga stanja. Ljudi se zatvaraju u same sebe i misle da će tako riješiti problem, a tek sada je potrebno upravo suprotno, zajedništvo - govori Kovač o pogubnim učincima krize na selu.
Za koga će se raditi?
Prognozira, taj, nazovimo tehničkim riječnikom - bankrot, to beznađe će trajati koliko mu dozvolimo sami.
– Nije prvi put da se to događa u poljoprivredi. Događalo se to i u onim bivšim Jugoslavijama, ali i u Europi i svijetu. Uvijek je bilo recesije, godina krize, stanje će trajati toliko dugo koliko bude onih koji proizvode, a kada i oni stanu – neće biti problema s poljoprivredom jer je neće biti. O trendovima slobodnog pada u našoj zajednici trebaju razmišljati (i) zaposleni u agencijama, ministarstvima, fakultetima i lokalnim institucijam, policija, vojska, ostali građani. Upitno je što će se događati u skoroj budućnosti? Za koga će se raditi? Kome će biti na usluzi? Rješenje je, a to je i jedno od načela udruge “Život”, u dijalogu.
– Nema druge nego sjesti zajedno, da pomaknemo proizvodnju i to baš mi, takvi kakvi jesmo, tu gdje živimo. Vlastitim snagama. Pri tome da OPG-ovima damo središnju ulogu kakvu imaju u razvijenim europskim zemljama. Zvuči kao fraza, no to je jedina istina – bogato selo, bogata zemlja. Sve počiva na proizvodnji, i sekundarni, i tercijalni sektor. RH treba shvatiti da je hrana strateška odrednica. Strateška potreba čovjeka. Pojednostavljeno, njezinim uzgojem i proizvodnjom pokrećemo turizam, zdravstvo, sport, obrazovanje. Jednom riječju imamo sigurniju budućnost i mirniju sadašnjost. U izuzetno teškoj situaciji smo, goroj i od one ratne, a očituje se u postotku nezaposlenosti, padu u proizvodnji, povećanom uvozu i sve manjem broju aktivnog stanovništva u poljoprivredu te napuštenom prostoru. U ratu smo još imali proizvoda, moglo se prodati i naplatiti, odnosi su bili koliko-toliko odgovorniji, bili smo likvidniji. Zapravo, sve je tako jednostavno, a inicijative iz udruge 'Život' se ne razumije - poručuje Kovač.
Suzana ŽUPAN
Antun Vrakić
dopredsjednik HPK-a
Selo će opstati
- Hrvatsko selo, posebno slavonsko, nikada neće biti u bankrotu. Moj djed je 1947., kada su mu i zadnje zrno meli s tavana, uzeo zadnju litru rakije i počastio u inat, uz riječi: ”U ovoj kući nikada rabota nije radila, a da nije bila počašćena.” To je komunistički pojam, bez obzira na to što je situacija teška – selo će opstati, drži Antun Vrakić iz Sića, dopredsjednik HPK-a. Kaže, svatko mora posijati pod svaku cijenu, makar i s tavana. – Savjesni Slavonac i rukama i nogama grepst će da posije, pa će i žeti - kaže Vrakić.
Mario Patajac
predsjednik “Naše zemlje”
Cijela država je u bankrotu
– Nije samo selo u bankrotu nego cijela država! A, ako nema seljak, nema ni država! Država je toliko jaka koliko i on - kaže Mario Patajac iz Podgorača, predsjednik “Naše zemlje”. I on zna za ugovaratelje koji ove godine ne žele kreditirati dužnike. – U neku ruku ima pravo, a u drugu tko će odbijenima ugovoriti proizvodnju? No, mora se reći, nekada su nam ugovaratelji jako dobro izašli u susret. Sve je to začarani krug, a na vrhu je Ministarstvo poljoprivrede koje uopće ne reagira - kaže Patajac. – Ovakva nestašica novca na selu nije zabilježena. Vrijeme podizanja kredita je prošlo, sada je vrijeme njihova vraćanja, a godišnja kamata je i do 12 %. Pitanje je tko će to moći servisirati - kaže predsjednik HPK Matija Brlošić. – Selo ide prema bankrotu, a to će se vidjeti na proljeće, ova sjetva je najgora jer je odrađena loše - kaže čelnik udruge “Život” Antun Laslo, koji se poljoprivredom bavi od 1972. Kaže, u svakom selu tada je bio 1-2 neplatiša, no danas nema čovjeka koji može reći: Ja nisam dužan, ne zbog nemara ili lijenosti, nego, ocjenjuje, nebrige za hrvatsku poljoprivredu i seljaka.
70 %
OPG-ova nije ni kretalo ove jeseni u sjetvu pšenice
30 %
OPG-ova u blokadi je zbog neplaćenih kredita, doprinosa…