Objavljeno 31. listopada, 2014.
“Kosturi prošlosti” svakodnevno ispadaju iz ormara u svim oblicima
Kakva je stvarna budućnost NK Osijek? Nakon što se prvoligaš iz Gradskog vrta praktično izvukao iz dužničkog ropstva, stigao je do mjesta koje je za njega prava - prekretnica. Otkako je u klub stigla nova Uprava na čelu s predsjednikom Slobodanom Toljem, počeli su sveobuhvatni radovi na povratku narušenog klupskog ugleda.
Mnogi smatraju kako je NK Osijek jedan od brandova ne samo grada, nego i cjelokupnog hrvatskog nogometa, međutim, žestoka kriza koja ga trese posljednjih pet godina poremetila je mnoge stvari u svakodnevnici osječkog prvoligaša. Financije su bile “okidač” svih problema koji su se poput tumora širili na sve sfere djelovanja kluba. Koliko je stanje bilo komplicirano vidi se tek danas kada je NK Osijek počeo normalnije funkcionirati. “Kosturi prošlosti” svakodnevno ispadaju iz ormara u svim oblicima.
LOŠA STRATEGIJA
Vječna tema kada je NK Osijek u pitanju jest nedostatak jasne strategije razvoja. Glavno pitanje: Treba li se klub oslanjati na igrače iz vlastitog kadra? Odgovor je - treba i uvijek će biti tako! No, danas ispada kako je NK Osijek sve više talac takve strategije. Najviše zato jer ona nije provođena sustavno nego stihijski, zbog nedostatka novca. Posljednjih nekoliko godina u prvu momčad promovirano je cijelo čudo igrača iz Škole nogometa, ali kriterij nije bila kvaliteta nego kvantiteta. Nedostajalo je igrača za roster pa je većina mladih igrača dobila priliku biti prvotimac NK Osijek bez valjanog razloga. To je nakaradan način promocije koji odmaže samim igračima, a još više samom klubu. Na kraju dana sve se iskazuje na rezultatskom planu. Osijek je već treću godinu u grčevitoj borbi za opstanak i nikako da se i iz nje makne, ali se zato ponosi što mu 80 posto igračkog kadra čine igrači koji su ponikli u njegovoj Školi nogometa. Pametnom dovoljno. U 90-im godinama prošloga stoljeća išla je priča kako se u Gradskom vrtu sustavno uništava mlade igrače. Međutim, NK Osijek tada je imao momčad koja je igrala u Europi, redovito bila u vrhu HNL-a i osvojila jedini trofej u klupskoj povijesti. Nitko nikoga tu nije uništavao, nego je to bila jednostavno prirodna selekcija. Igrači koji su izlazili iz Škole nogometa jednostavno nisu bili kvalitetniji od onih koji su tada igrali u prvoj momčadi. Vrijedio je jedini i pravi kriterij - kvaliteta.
PROMIJENITI KOD
Iz toga izlazi i sljedeći veliki problem - genetski kod. NK Osijek nikako ne bi smio imati trenera kojem je “dobar bod” u Puli, Zadru, Koprivnici, protiv Lokomotive, Zagreba ili Splita. Bez obzira na to kakav je trenutačan odnos kvalitete s tim momčadima. U nogometu autoritet i pobjednički “genetski kod” nerijetko igraju presudnu ulogu. NK Osijek to više nema. Imao ga je krajem prošlog i početkom ovog tisućljeća, ali ga je izgubio. Igrače se priprema i uči minimalističkim ciljevima i to se kasnije loše odrazi na terenu. I zato se priča o lošem pristupu ili karkteru, a istina je samo jedna - pobjednike se stvara. Nedavno sam pročitao svjedočanstvo Patricea Evre o “genetskom kodu” Manchester Uniteda u doba Alexa Fergusona. Čovjek je ušao u svlačionicu nakon što je United drugi put osvojio Ligu prvaka i rekao igračima: “Poderat ću ugovor svakom onome tko ne bude želio osvojiti taj trofej i sljedeće sezone”. Mislim da je to detalj koji danas najviše nedostaje u Osijekovoj svlačionici. Taj “pobjednički kod”, vjera da si bolji i kad nisi. U nogometu se mnogo toga na planu kvalitete može nadoknaditi pravim stavom i odrješitim pristupom. To je imala ona generacija Stipe Vranješa, Rupnika, Beljana, Ergovića, Vukoje, kasnije i Bjelice, Turkovića. Oni su imali tu drskost i mangupluk koji Osijeku danas toliko nedostaje. Osijek je danas brand smo u pričama, a prava je istina da je nagrižen svim mogućim bolestima. Malo je onih koji danas nose bijelo-plavi dres s ponosom, i dok je god tako i dok god prevladavaju minimalistički stavovi, NK Osijek neće krenuti uzlaznom putanjom.
Piše: Dalibor KELER
KOMERCIJALA ISPRED RAZUMA
Kome je trebala ta Argentina?
Hrvatska će 12. studenoga u Londonu četvrti put u svojoj povijesti odmjeriti snage protiv Argentine. Riječ je o prijateljskoj utakmici koju bismo pozdravili da se igra u nekom drugom terminu. No igrati sa svjetskim doprvakom samo četiri dana prije najtežeg gostovanja u kvalifikacijama za EP u Milanu, doista graniči sa zdravim razumom. Predsjednik HNS-a Davor Šuker u tom se slučaju ponio posve apsolutistički, ne uzimajući u obzir čak ni stav izbornika Nike Kovača kako mu u tom terminu prijateljski susret nikako ne odgovara. Kovač je želio dobiti što više vremena za pripremu za susret s Italijom, ali Šuker, vođen valjda financijskim kompasom, nije mu ga dao. I sad ćemo u London poslati kombiniranu momčad koja bi se, prema najavama, trebala sučeliti s najjačim argentinskim snagama. Loša će to biti reklama za reprezentaciju, a predsjednik Saveza u budućnosti bi doista mogao razmisliti prije nego se opet ubaci u izbornikov djelokrug odgovornosti.
MODRIĆ NAJBOLJI U PRIMERI
Sad treba reprezentaciju odvesti u novu dimenziju
Veznjak hrvatske reprezentacije Luka Modrić dobio je veliko priznanje sredinom ovoga tjedna. Proglašen je najboljim veznim igračem španjolske Primere. Na klupskom planu Modrić gura daleko bolje nego na reprezentativnom. Neki će reći zato jer ima bolje suigrače, a drugi će problem vidjeti u tome da Luka u “kraljevskom klubu” ne mora najveći dio tereta nositi na svojim leđima i da reprezentacija pati zbog toga, jer se u njoj nije uvijek spreman prometnuti konačno u vođu. Modrić je sada u punom naponu snage i u najboljim godinama za veznog igrača. Stoga, ima još vremena da i s reprezentacijom dohvati dio glamura koji ga prati u Realu. EP u Francuskoj trebala bi biti njegova pozornica na kojoj će postati besmrtan i ovu generaciju naših reprezentivaca konačno povesti u višu dimenziju. Doista bi bilo šteta da ova talentirana generacija igrača ostane u povijesti obilježena kao gubitnička.