BELI MANASTIR - Jučer je u belomanastirskoj OŠ dr. Franje Tuđmana učenicima za objed bilo ponuđeno ukusno tijesto sa sirom i jabukama. Stotinjak učenika jedva je dočekalo zvono, kako bi, predvođeni svojim učiteljicama, pohitali u školski restoran. Njihovi roditelji za topli obrok mjesečno izdvajaju stotinjak kuna (ovisno o broju radnih dana), a osim spomenutog jela, djeca pretplaćena na školsku kuhinju, za pet kuna dnevno, dobiju i pečeno meso, lignje, grah, razna variva, burek sa sirom i jogurt, sendviče...(tri puta tjedno na meniju je topli obrok). Dio učenika odlučio se za svakodnevnu kupnju raznih peciva i drugih pekarskih proizvoda, nevezano uz školsku kuhinju, ali za nekoliko desetaka belomanastirskih učenika topli obrok ili kupnja peciva u pekarama nedostižni su.

- Djeca su gladna i tu se nema što skrivati. Njihovim je roditeljima teško izdvajati stotinjak kuna mjesečno kada im je “socijala” 500 kuna. Tome je tako i tu treba nešto promijeniti. Škola jednostavno ne može osigurati obroke jeftinije od pet kuna - tvrdi školski ravnatelj Damir Mendler.

Budući da je ujedno i gradski vijećnik, nekoliko je puta na sjednicama Gradskog vijeća postavio pitanje zašto se u proračunu ne osigura subvencioniranje obroka za bar dvadesetak učenika najtežeg socijalnog statusa. No u vezi s tim za sada ništa nije poduzeto.

- Nemamo podataka koliko je socijalno ugroženih učenika, ali sudeći prema informacijama koje dobijem od nastavnika, pedesetak djece sigurno pripada u skupinu onih koji bi imali pravo na subvenciju za topli obrok - kaže Mendler, naglašavajući kako nije moguće da Grad ne može izdvojiti dio novca za nadasve humanu gestu. Navodi primjer Općine Popovac koja godišnje za tople obroke najugroženijoj djeci izdvaja 50.000 kuna, iako je njihov proračun kudikamo tanji od belomanastirskog.

- U pripremi je novi proračun, ali nisam vidio ni jednu poziciju predviđenu za subvenciju školskih toplih obroka - žali se Mendler, navodeći primjere gotovo nestvarne za 21. stoljeće, ali, na žalost - istinite.

Kaže, naime, kako djeca dolaze kod svojih učiteljica moleći ih da im daju nešto za jesti. Neke od njih, nastavlja, budući da gotovo nikada sva djeca nisu u školi, uzmu pokoje pecivo, sendvič ili nešto slično preostalo nakon objeda kako bi ih dale svojim učenicima. Jedna od učiteljica, pak, od početka školske godine svom učeniku plaća topli obrok.

- Svaki dan, kada su ostali odlazili u školski restoran, kriomice me je pitao imam li što za jesti i je li možda netko od djece izostao iz škole kako bi mogao pojesti njegov obrok. Njegovo žalosno lice nemoguće je riječima opisati, a kada je nekoliko puta ponovio isto pitanje, suze su mi krenule na oči - priča učiteljica koja tom djetetu već nekoliko mjeseci uplaćuje obrok. I ona misli kako bi se u proračunu morala naći pokoja kuna za najugroženiju djecu, posebice zato što “njezin” slučaj ni u kom slučaju nije usamljen.

Inače, od 553 učenika belomanastirske osnovne škole, topli obrok plaća njih, u prosjeku, dvjestotinjak.