Vijest o iznenadnoj smrti arhitekta Mihajla Biglbauera zatekla je njegove kolege, ali i širu stručnu i sveučilišnu javnost. Biglbauer je bio jedan od najznačajnijih arhitekata poslijeratne i prve generacije osječkih arhitekta koji su arhitektonski studij završili nakon arhitekata Mesarića i Tešije. Biglbauer se rodio u Osijeku 1936., gdje je završio osnovnu i srednju školu, a Arhitektonski fakultet u Zagrebu 1954. Na tom je fakultetu 1989. doktorirao s disertacijom “Humaniziranje prostora rada”. Od 1960. do 1990. radio je kao projektant i graditelj. Bio je prvi osječki arhitekt koji je ostvarivao arhitektonsku projektantsku praksu u svom vlastitom projektnom uredu još u vrijeme bivšeg sistema. Godine 1991. izabran je za docenta na Građevinskom fakultetu u Osijeku, na kojem je držao kolegij Poljoprivredni objekti. S Građevinskog fakulteta otišao je u mirovinu krajem 1991. u zvanju izvanrednog profesora. Za vrijeme obavljanja stručne projektantske prakse bio je predsjednik Društva arhitekata grada Osijeka te član Paneuropske unije u Gradu i Županiji, te brojnih stručnih tijela za urbanizam, prostorno planiranje i zaštitu okoliša. Autor je brojnih realiziranih arhitektonskih objekata, koji su značajno oblikovali naš grad. Navest ću samo najznačajnije:

- industrijska arhitektura: Standard, Mara, Tekos, OLT,

- sakralna arhitektura: crkva na Čepinskoj cesti u Livani, Industrijska četvrt, Jug II, Retfala,

- stambeni objekti: tzv. Ljepotica na Trpimirovoj, dva nebodera na Vijencu Ivana Meštrovića, stambeni objekt na Sjenjaku, više obiteljskih kuća,

- robna kuća STOP, Radićeva ulica.

Treba istaknuti i značajan Biglbauerov znanstveni i pedagoški rad na Građevinskom fakultetu u Osijeku, u kojem je brojnim generacijama studenata objašnjavao i afirmirao suvremenu arhitekturu i njezine značajke u suvremenom životu.

Društvo arhitekata grada Osijeka izgubilo je smrću arhitekta Biglbauera jednog od najuglednijih članova upravo u trenutku kada je bilo u planu da njegov cjeloviti opus prikaže svem članstvu i široj javnosti u nizu prikaza rada osječkih arhitekata. Stoga arhitektonska struka i Društvo arhitekata, u skladu sa značajem i doprinosom arhitekta Biglbauera arhitektonskoj struci i Gradu ostaje u obvezi da taj zadatak što prije i obavi. M.Pavlinić