Zašto je važno prepoznati u sebi emocije i pustiti emocije van? Zato što na taj način pokazujemo da smo emocionalno zrela odrasla osoba. Vrlo jednostavno.

Dok god to ne radimo, emocionalno smo nezreli. Dok smo emocionalno nezreli, ne možemo stvoriti život u kojem smo zadovoljni i sretni. Naše društvo ne vrednuje emocionalni razvoj. Pod emocionalnim razvojem podrazumijevamo prepoznavanje vlastitih emocija, njihovo imenovanje i njihovu ekspresiju. Nas to ne uče. Nažalost.

Nas uče, primjerice, nemoj biti tužan, vidi kako si zato ružan, dječaci ne plaču; nemoj biti ljuta, to nije lijepo. Ne histeriziraj! Čut će te susjedi. Ne plači, plakanje je za slabiće.

Nas uče da skrivamo svoje emocije. I to od najmanjih nogu. Nas uče da nosimo masku.

A dijete u nama samo želi biti prihvaćeno takvo kakvo jest, bez maske. Jednostavno i otvoreno. Kad sam ljuta, ljuta sam. Kad sam tužna, želim otugovati. Kad sam nezadovoljna, želim pokazati nezadovoljstvo. Samo to je potrebno za sreću. Samo to.

Da bismo bili istinski zadovoljni i sretni, potrebno je stvoriti sigurno okruženje u kojem možemo pokazati sebe bez maske. Kad to postoji, duša osjeti mir i zadovoljstvo. Zato ljudi koji krenu na psihoterapiju i počnu imenovati svoje emocije, osjete olakšanje. Zato ljudi koji krenu na grupne psihoterapijske sastanke i govore o sebi pred grupom, osjete veliki strah na početku, a povezivanje i ljubav u konačnici. Zato se ide na psihoterapiju. Da bismo napokon imali mjesto gdje možemo reći sve što osjećamo i da nam nitko s druge strane ne daje instrukcije, primjerice nemoj to osjećati, ili to nije u redu!

Ako želiš biti sretan, počni gledati u svoje emocije. Daj im prostora i pažnje. Postani pozitivan roditelj tom malom emocionalno nezrelom svome dijelu i daj mu priliku da odraste, polako i s mnogo strpljenja. To je ključ za sreću i zadovoljstvo.

Gorana RADETIĆ prof. kineziologije, tjelesno orijentirani integrativni terapeut u Centru Osobne moći u Osijeku