Legenda kaže kako je 1711. godine austrougarski vojnik, i to najvjerojatnije grof Ivan Jakov von Eggendorff, u znak zahvalnosti Gospi što mu je sačuvala život u Osijek donio kopiju kipa “Slavne Majke slavenskih naroda” iz najvažnijeg austrijskog hodočasničkog mjestašca Mariazella.

Posvećen kip od lipova drva smjestio je u tada jedinu donjogradsku crkvu, kapelu Gospe Snježne, uz napomenu kako se kip dotaknuo čudotvornog kipa u Mariazellu. Danas nije poznato u kojem je ratu ovaj osječki hodočasnik od prije tri stotine godina sudjelovao, a povijest bilježi kako su ugarski velikaši 1703. podigli ustanak na čelu s Ferencom II. Rákóczyjem. Ustanak je završio upravo 1711. potpisivanjem Szatmárskog mira, nepovoljnog za Mađare. Uslijedilo je osnivanje Ugarskoga namjesničkog vijeća kao vrhovne pravne institucije u Ugarskoj, čime je Ugarski sabor izgubio na važnosti. Time je u monarhiji napokon trijumfirala politika centralizacije i apsolutizma.

Danas možemo razmišljati kako je naš vojnik s početka priče možda odlučio Gospi u Mariazellu zahvaliti za spašen život baš u tom ustanku, dok se borio na strani cara Karla VI. I na putu do Osijeka zaustavio se u 570 kilometara udaljenom austrijskom svetištu, te u zahvalnost Gospi zavjetovao se da će u Osijek donijeti njezin kip.

Mariazell je mjesto sa samo 2000 stanovnika, u austrijskoj pokrajini Štajerskoj, a danas je najveće hodočasničko mjesto srednje Europe koje godišnje posjeti više od milijun i pol hodočasnika. No, ni svi dosezi suvremene civilizacije nisu olakšali put do ovog svetišta, koje se nalazi skriveno u dolini Salza, usred sjevernih Štajerskih Alpa. Tako svaki putnik namjernik prvo mora krenuti zavojitim usponom, na kojem se putnički autobus i osobno vozilo teško mimoilaze. Ovaj put prije 300 godina mogao je biti samo teži, a kada ste se vraćali još i s kipom Gospe bilo je to pravo pokorničko hodočašće, na kojem ste mogli izmoliti stotine krunica, litanija ili proliti pokajničkih suza.

Iako je Gospa iz Mariazella Osječanima stigla u zaštitu još 1711., zbog iznimne vrijednosti ovog kipa on je prije desetak godina uklonjen iz kapele Gospe Snježne, te se danas čuva u nadbiskupskom ordinarijatu u Đakovu. Nakon što je Gospa spremljena u jedan od ormara nadbiskupije, Donji grad je zaboravio na kip svoje zaštitnice, sve dok donjogradski župnik Ivan Jurić prošle godine nije došao do arhivskog dokumenta, prema kojem se ispostavilo da je župna crkva u Donjem gradu sagrađena upravo prije 300 godina. Nadbiskupskim dopuštenjem župi Preslavna Imena Marijina u Donjem gradu dozvoljeno je da ove godine slavi 300. obljetnicu svoje župne crkve.

- Istražujući kanonske spise i dokumentaciju župe, doznao sam i za kip iz Mariazella, te da se nalazi u Đakovu. Zatražio sam da nam ga vrate, ali mi je rečeno kako je riječ o prevelikoj vrijednosti, koju bismo teško zaštitili i s videonadzorom i alarmima. Stoga sam odlučio načiniti repliku istog kipa i upravo ga u povodu 300. obljetnice donjogradske župne crkve vratiti u kapelicu Gospe Snježne. Kip smo nabavili u samom svetištu Mariazell, a kip je posvećen i dotakao se čudotvornog kipa. Stoga Osječani iznova mogu moliti pred kipom iz ovog starog svetišta - kaže danas donjogradski župnik Ivan Jurić.

I dok je prije više od 300 godina Gospa iz Mariazella stigla u Osijek, ove su godine kao simbolični završetak proslave obljetnice donjogradski vjernici krenuli 570 kilometara zapadno upravo na hodočašće u Mariazell, a sve kako bi sami iskusili ovaj hodočasnički put i koračali istom stazom austrougarskog vojnika s početka priče.

Tako se 11. listopada više od 130 Donjograđana skidajući prašinu sa zaboravljene tradicije zaputilo u dom Slavne Majke slavenskih naroda u Mariazell. Ovo svetište, Osječanima nekada toliko važno, danas je među hrvatskim pukom gotovo zaboravljeno i potisnuto hodočasničkim putovanjima u Međugorje, Lourdes ili Fatimu. No, svetište posvećeno Djevici Mariji 2007. posjetio je i papa Benedikt XVI., i to u povodu 850. obljetnice osnutka svetišta.

Mariazell, skriven u Alpama, čeka jednako kao i 1711. godine. Mjestašcem dominira fascinantna barokna sakralna građevina, a osječke hodočasnike u bazilici je dočekao sakristan Francisko Pavljuk, Hrvat iz Bosne i Hercegovine, koji je danas zaposlen u župi kojom upravljaju bendiktinci. Francisko nam otvoreno priznaje kako hodočasnika iz Hrvatske gotovo i nema, a osječka skupina je prva iz Slavonije. Kao dobrodošlicu u svetište Austrijanci su hodočasnicima dopustili slavljenje mise na hrvatskom jeziku, na milosnom Gospinom čudotvornom oltaru, koje je predvodio župnik osječke donjogradske župe, vlč. Ivan Jurić. Nakon svete mise molio se križni put na Mariazellskoj kalvariji, a Osječani su prvi put sudjelovali i na procesiji sa svijećama, kojom je predsjedao vlč. Jurić, a animirao upravitelj svetišta, benediktinac superior Pater Karl Schauer OSB. Na svetim misama kao i na procesiji pjevao je donjogradski župni zbor pod ravnanjem sestre milosrdnice Kristine Cenkovčan.

Piše: nefreteta Z. Eberhard