Kad god se nešto nadaleko značajno događa, uvijek se nađe netko tko će prikupiti, katalogizirati i budno nadzirati sve, čak i marginalno povezano s tim. Ako se samo pola sata vrtite u neposrednoj blizini neke aukcijske kuće, možete pronaći Elvisove opuške, dlake ukradene iz četke Marilyn Monroe i rupčić u koji je neki glumac ispuhnuo nos.

Unatoč tim dragocjenim kolekcionarskim naputcima, većina ipak nikada neće uspjeti pronaći nešto zbilja veliko. Predmete koje etiketa “neprocjenjivo” zapravo podcjenjenjuje.

DA VINCIJEVI RUKOPISI: Osim što je nacrtao najpoznatiju sliku svih vremena, imao je vremena za izume poput opreme za ronjenje i helikoptera. Većina je njegovih najvećih djela u njegovim rukopisnim knjigama, u kojima je skicirao koncepte za automobile, zmajeve i otkrića i spoznaje iz geologije... No oko 80 posto njegovih knjiga zauvijek je izgubljeno! S njegovom smrću najveći je dio tih knjiga naslijedio njegov učenik Francesco Melzi. Na žalost čovječanstva, kada je Melzi umro, 1570., njegova je imovina opljačkana i većina Da Vincijevih tekstova ukradena. Poznato je da je preživjela samo petina. S obzirom na dragulje otkrivene u tim ostatcima, nemoguće je i zamisliti kakvih je revolucionarnih ideja moglo biti u one četiri petine. Što se tiče njihove vrijednosti, treba samo reći da je 2001. jedna brzinska Leonardova skica u Velikoj Britaniji prodana za osam milijuna funti.

ORIGINALNI HAMLET: Vjerojatno najpoznatija Shakespeareova drama vrhunac je engleskog pripovijedanja, tekst o kojem će djeca u školi učiti i sljedećih 500 godina. To je odlomak starijeg komada Shakespeareova suvremenika Thomasa Kyda, pod imenom “Ur-Hamlet” (tj. praHamlet, iskonski Hamlet), nevjerojatno vrijednog, koji se također izgubio. Činjenica je da Shakespeareov Hamlet ne bi bio izveden bar desetljeće da ga je netko drugi pretekao. Općenito, djelo “Ur-Hamlet” je vjerojatno najvažniji komad Thomasa Kyda. Pronalazak te drame omogućio bi uvid u to je li i koliko ga je Shakespeare kopirao ili ugradio u svoju verziju. U najmanju ruku, to bi nam pokazalo kako je najveći dramatičar u povijesti izgradio svoju najveću priču. Pretpostavlja se da ne postoji kopija i vjerojatno nikakav dokaz nikada neće biti pronađen.

RUBOVI TAPISERIJE IZ BAYEUXA: Poznata i kao Tapiserija kraljice Matilde, srednjovjekovno je umjetničko djelo (1073. - 1083.) s prikazom normanskih osvajanja Engleske. Platno, točnije, izvezena tkanina, dugo 70 metara i široko 50 centimetara najpoznatija je tapiserija u cijelom svijetu. Obuhvaća posljednje dane engleskog kralja Harolda prije napada Williama Osvajača, prikazuje Halleyev komet i vjerojatno prvu sliku kebaba... Ah, da, posljednji dio nedostaje, i jamačno je nestao za sva vremena. Malo se toga zna o dijelu koji nedostaje, osim da je vjerojatno bio dug oko tri metra i da je prikazivao krunidbu Williama Osvajača. Tko ga je uklonio? I zašto? Ne zna se. Zna se da je nastao u verziji dovršenoj 1092. i da je nestao prije 16. stoljeća. U veljači 2013. tapiserija je dobila “kraj” - krunidbu Williama na Božić 1066., zahvaljući vrijednim rukama više od 400 stanovnika malenog otoka Alderneya (sa oko 2400 stanovnika), koji su tkali oko godinu dana.

DNEVNICI LEWISA CARROLLA: Autor Alisinih pustolovina u zemlji čudesa bio je opsjednut zapisivanjem svega u dnevnik. Prema tvrdnjama Društva Lewisa Carrolla, kontinuirano je vodio bilješke o svom životu od desete godine pa sve do mjesec dana prije smrti. Jedini je problem što je najmanje trećina toga nestala. Neki od dijelova koji nedostaju pokrivaju najvažnije trentuke u Carrollovu životu, poput njegova odnosa s Alice Liddell, 8-godišnjakinjom koja ga je nadahnula za Alisu. Dugo se šuškalo da je Carroll možda imao romantične osjećaje za Alice, a iznenadna svađa s njezinim roditeljima u lipnju 1863. upućuje na tu mogućnost. Nažalost, dnevnik iz tog razdoblja nedostaje, stranice je uništio Lewisov potomak. Bude li pronađen, mogao bi održati ili uništiti ugled jednog od najvećih pisaca viktorijanskog doba.

LINCOLNOV GOVOR: Dana 29. svibnja 1856. u maloj zgradi u Bloomingtonu, država Illinois, budući se predsjednik Abraham Lincoln popeo na pozornicu i održao povijesni 90-minutni govor na sjednici Republikanske stranke. Govor je odredio smjer Građanskog rata, obnove i stvaranja moderne Amerike, a Lincolna izbacio u prvi plan. I nema kopije! Samo se otprilike zna o čemu je govor bio. A bio je toliko snažan i revolucionaran da ga se ni jedan novinar nije usudio prenijeti niti ga je itko iz stranke zapisao. Govor koji je sadržavao neka prilično oštra razmišljanja o ropstvu možda je namjerno cenzurirao Lincoln osobno kako bi se zaštitio od optužbe za ekstremizam. Bez obzira na razlog, o Lincolnovom najvećem govoru nikada se neće učiti u školi.

DRUGA POLOVINA “MRTVIH DUŠA”: Gogoljeve “Mrtve duše” trebale su biti veliki ruski roman. Priča je to o varalici koji kupuje duše mrtvih seljaka u nadi da će se obogatiti. Gogolj je tvrdio da će planirana trilogija biti remek-djelo. Nažalost, objavljen je samo prvi dio. Treći nikada nije ni napisan, a drugi je izgorio u nastupu vjerskog ludila. Pretkraj života Gogolj je upoznao duhovnog savjetnika, oca Mateja. Šokiran nemoralnošću u Gogoljevim romanima, uvjerio ga je da spali “Mrtve duše” za spas vlastite duše. Nakon što je uništio svoj životni rad, Gogolj je pao u duboku depresiju, odbijao jesti i ubrzo umro. Preživjeli su samo rani nacrti nekih poglavlja...

PISMO IZ PAKLA: Loše napisana, nepismena bilješka koju je Jack Trbosjek možda poslao londonskoj policiji 1888. Poslana u kutiji u kojoj je bilo i pola ljudskog bubrega, vjeruje se da je vjerojatno jedina autentična komunikacija s najozloglašenijim serijskim ubojicom u povijesti čovječanstva. No policija je uspjela izgubiti i pismo i bubreg. Neizbježne posljedice tog gubitka su goleme. Kao prvo, modernom tehnologijom otkrili bismo je li bubreg pripadao nekoj od Jackovih žrtava. Ako jest, mogla bi se provjeriti i autentičnost pisma. Kao drugo, postoji mogućnost da je na papiru ostao neki trag prema kojem bi se konačno riješila ubojstva iz Whitechapela. Umjesto toga, ovaj je ključni trag vjerojatno ukraden ili bačen.

PRVA KNJIGA ZAPADNE KNJIŽEVNOSTI: Prema nekoliko drevnih izvora, Homer je svoj komični ep Margites napisao prije slavnih (i preživjelih) Ilijade i Odiseje. Navodno je taj ep bio vrlo dobar, jer Aristotel u svom velikom djelu Poezija tvrdi da je zapravo izmislio grčku komediju. Iako se Ilijada rutinski naziva “prva velika knjiga” i prvo djelo zapadne književnosti, čini se da ta čast pripada nestalom epu Margites. Drugim riječima, pronalazak ove izgubljene komedije samo bi nam dao novu knjigu jednog od najvećih autora u povijesti. U svojoj zbirci nestalih knjiga Muzej američke umjetnosti Smithsonian naziva ga najvećim djelom koje nikada nećete imati priliku čitati...

Piše: Narcisa VEKIĆ