I dok će neki nezaposleni u očekivanju radnoga mjesta sjediti kod kuće vodeći se mišlju da je bolje besplatno sjediti nego besplatno raditi, oni drugi, koji volontiraju, tvrde suprotno.

I u pravu su, jer će poslodavci, pokazuju analize i iskustva, prije zaposliti osobu koja volontira nego onu koja to ne čini.

- Sasvim sam se slučajno prijavila za volontiranje u Gradsko društvo Crvenog križa prije osam godina, dok sam bila srednjoškolka. Završila sam i fakultet, no praktično iskustvo fakulteti ne pružaju, nego to čini sustav volontiranja. Iz iskustva kažem da volontiranje nije za svakoga, ali se svatko može pronaći u nečem - kaže Martina Hećimović, danas zaposlena u Crvenom križu, te dodaje da trenutačno ondje volontira stotinjak stalno aktivnih mladih osoba, a ima i onih okupljenih u grupu “30+”. Riječ je o starijima koji također ne primaju plaću za svoj rad.

A da je volontiranje itekako isplativo, potvrđuje i Ivan Sarić, pravni savjetnik u osječkoj podružnici Hrvatske udruge poslodavaca. On kaže kako više uspjeha kod poslodavaca postižu upravo oni koji uz svoje obrazovanje imaju i poneko dodatno, bilo da je riječ o volontiranju bilo o glazbi ili čemu drugom.

- Poslodavci više vole one koji su se dokazali u timskom radu, one koji znaju komunicirati s ljudima, ali i s dobavljačima, kupcima i ostalim kategorijama. To su vještine koje osoba ne može steći formalnim, već životnim obrazovanjem. Bilo koja edukacija, rad na projektu ili volontiranje znači plus kod poslodavca. Komunikacija s ljudima najveći je problem, a volontiranjem u zajednici to se itekako može naučiti - ocjenjuje Sarić.