ĐAKOVO – Ja se ne bum dala 'autsorsati'! - reagirala je, jezično gledajući, tragikomično čistačica jedne zagrebačke škole na najave o outsourcingu njezine i sličnih službi iz javnog sektora u ruke privatnika. Vlada je pred protivnicima te mjere ustuknula te izišla sa spin off modelom… U sjeni te tempirane socijalne bombe ostale su jezične bombe zbog uporabe stranih, većini građana nerazumljivih riječi, a za koje u hrvatskom jeziku imamo jednostavne zamjene. Primjerice, malo tko je outsourcing zamijenio u govoru ili tekstu našom riječju – izdvajanje. Zvuči kristalno jasno, no i tako obično, prebanalno u odnosu na strani i – možda namjerno - nerazumljivi pojam outsourcing.

Nameće se i dojam da aktualna politika svjesno forsira strane pojmove da javnim govorom zbuni, odvede “na drugi trag”. Najnoviji primjer za to je i trenutno najizgovaranija riječ u Hrvata – monetizacija (autocesta). Monetizacija je zapravo davanje u koncesiju, a koncesija je davanje u najam.

Nije namjera ići u krajnost jezičnog čistunstva, no svakako se nameće pitanje - zašto tako? Je li posrijedi jezična površnost, neznanje, pomodnost? Profesor hrvatskog jezika i književnosti, đakovački književnik i predsjednik DHK – ogranka slavonsko-baranjsko-srijemskog, prof. Mirko Ćurić, kaže – ovo potonje, pomodarstvo.

– U Hrvatskoj je to pojava koja nije od jučer. Jedan od najboljih putopisa 19. st., onaj Antuna Nemčića 'Putositnice', upozorava na to da je većina natpisa tada bila na njemačkom jeziku, ili primjer gdje Nikola Tordinac u 'Đakovačkim uspomenama' bilježi kako đakovačke dame, frajle i gospoda više i radije pričaju na iskrivljenom njemačkom nego na svom, hrvatskom jeziku. Govorniku se valjda čini da je malo pametniji, bitniji. Kada se, npr., koristi termin 'monetizacija', čini se kao da ta riječ znači nešto više, bolje nego što uistinu znači. A znači - davanje u najam. Kod političara, ljudi u javnom prostoru i medijima, nema potrebe da se koriste novokovanicama koje često naružuju hrvatski jezik. Sve se to može reći na pristojniji, jednostavniji način – hrvatskim jezikom. Tamo gdje nemamo svoju riječ – to je dopušteno, no 'uvozimo' riječi koje se bez ikakvih problema mogu zamijeniti hrvatskim pojmom - kaže prof. Ćurić.

Budući da je i ravnatelj Srednje strukovne škole A. Horvata Đakovo, pitamo ga kako predavači hrvatskog jezika reagiraju na ovu jezičnu pojavu.

– U školama se pokušava raditi prema propisima Ministarstva i škola je tu konzervativnija od društva. Napišite li u školskoj zadaćnici 'autsorsati', to će nastavnik prekrižiti. Takav glagol praktički je više barbarizam nego riječ. Škole pokušavaju usmjeriti djecu, no javni mediji, politika, javni govor političara prepun je takvih riječi i fascinantno je kako brzo uđu u uho i svakodnevni govor - kaže Ćurić.

Ocjenjuje da je posrijedi pomodnost te podsjeća kako je ona bila aktualna i 1990-ih.

- Tada se išlo u drugu krajnost, svaku se riječ pokušavalo nadomjestiti hrvatskom - kaže Ćurić uz poruku jednog akademika da su jezična pravila poput prometnih – kako se dogovori da će se koristiti, tako će se i koristiti.