Obilježavajući 45 godina glazbenoga djelovanja, Stjepan Jeršek Štef održat će u nedjelju, 19. prosinca u Hrvatskom kazalištu u Osijeku svečani koncert pod nazivom “Sve poštivam, svoje uživam”. Na pozornicu HNK-a tako će se slavljeniku pridružiti i brojni gosti: Franjo Slavko Batorek, Aleksandar Homoky, Zdenko Slamek, Vlatka Kopić Tena, Vlado Smiljanić, Željko Nikolin, Blaženka Nikolin, Marta Nikolin, Džentlmeni i Miroslav Škoro, a voditelji koncerta bit će Branko Uvodić i Vlasta Ramljak. Tim povodom razgovarali smo sa Štefom o njegovoj dugogodišnjoj karijeri, kao i o budućim planovima.

Iza vas je 45 godina glazbenog djelovanja, kako danas gledate na svoje glazbene početke?

- Možda je za moju današnju publiku nepoznato da sam počeo kao pjevač zabavne (pop) glazbe u grupi Breze iz Bizovca, a od 1982. petnaest godina pjevao s grupom Hit iz Osijeka. No ipak, uz zabavnu glazbu, tradicijska je glazba uvijek bila duboko ukorijenjena u moje osjećaje jer sam istovremeno bio i član KUD-ova Seljačka sloga (sada Mladost) iz Bizovca, Tomislav iz Županje i Milice Križan (sada Osijek 1862) iz Osijeka. Prekretnica u mojoj pjevačkoj karijeri dogodila se u ratnim godinama kada nas je sve domoljublje motiviralo da se vratimo korijenima i svim obilježjima svoga nacionalnoga identiteta. Tako je tambura ponovno “otkrivena” i konačno zauzela važno mjesto koje joj uistinu i pripada. Tijekom 1992. izdao sam svoj prvi album tamburaške glazbe “Slavonsko more” s domoljubnim pjesmama. Od 1993. godine prisutan sam na mnogim festivalima tamburaške glazbe: Zlatne žice Slavonije u Požegi, Festival Podravine i Podravlja u Pitomači, Festival domoljubne glazbe u Slavonskom Brodu, Festival kajkavske popevke i Zagorska krijesnica u Krapini, Festival duhovne glazbe Bonofest u Vukovaru, Zvuci Panonije u Osijeku... Publika je prepoznala i prihvatila moj način pjevanja, a onda su me počeli pratiti i mediji, i tako se sve “zakotrljalo“.

Tijekom četiri i pol desetljeća glazbenog djelovanja koliko se, prema vašem mišljenju, mijenjala i razvijala tamburaška glazba?

- Jako puno! Tamburaška je glazba, naročito posljednjih dvadesetak godina, jako napredovala. Danas je jako mnogo mladih, školovanih glazbenika koji su završili glazbene škole za tambure, bolje sviraju, a da i ne govorim o produkciji koja je danas puno bogatija. Snimaju se atraktivni spotovi. Gotovo bismo mogli reći kako se glazba danas jednako gleda kao i sluša. Ipak, želim naglasiti kako i danas slušamo mnoge pjesme koje su nastale prije 15 godina, koje su iskreno zaživjele i danas žive u narodu za razliku od mnogih “brzopoteznih“ današnjih hitova.

Posljednjih godina svjedoci smo velikog tamuraškog „booma“, kako vi gledate na taj fenomen?

- Suvremena tamburaška glazba sve više zvuči kao pop na tamburama. Mladi to vole. Bliže im je nego tradicionalni zvuk. Srećom, moja generacija i tu negdje (publika u najljepšim godinama) i dalje je sklonija novoskladanoj tamburaškoj glazbi koja se oslanja na tradicionalnu. Po tome me publika poznaje, prihvaća i zahvalan sam zbog toga.

Koji su prema vašem mišljenju razlozi takve popularnosti tamburaške glazbe?

- Dio odgovora na to pitanje sadržan je u prošlom odgovoru. Tamburaška glazba se mijenja i prilagođava suvremenom vremenu. Možemo reći kako postoji i hiperprodukcija novih pjesama. U takvom mnoštvu valjda svatko može naći nešto po svom ukusu. Tome pridonosi i to što je danas mnogo lakše dospjeti u medije i popularizirati svoje djelo. Već sam spomenuo kako je produkcija mnogo kvalitetnija. Zato sam ja zahvalan izdavačkoj kući Campus d.o.o. Zagreb koja se brine o meni. Na čelu te kuće je Kim Ann Škoro, supruga dragog prijatelja i susjeda Miroslava Škore, koji je za mene napisao mnoge hitove (“Ljube se dva goluba”, “Sve poštivam, svoje uživam” i druge) i koji će biti gost na mom svečanom koncertu.

Možete li izdvojiti neke svoje pjesme, koje su vam najviše prirasle srcu?

- Sve su mi pjesme drage. Teško bi mi bilo pjevati pjesmu koja mi nije draga. Tu se moja publika i ja vrlo lijepo slažemo. Kako ja poštujem odabir publike, prihvaćam ono što i ona najbolje prihvaća. Izdvajam nekoliko takvih pjesama: “Sve poštivam, svoje uživam”; “Hej, berdo, berdo”; “Ne daj Slavonijo”; “Ljube se dva goluba”; “Slavonec jesem, al´ zagorski sin”; “Najdraža moja” i “Ne plači, dido”. Posljednje dvije posebno rado pjevam zato što se odnose na moju unučad.

Recite nam nešto o budućim planovima? Album, koncerti....

- Sad je u prvom planu svečani koncert kojim ću proslaviti svoj glazbeni jubilej. Okupio sam drage prijatelje i suradnike koji su, surađujući sa mnom, obilježili moj glazbeni put. Radi se i na pripremama za sljedeću obljetnicu. Imam već gotovih 5-6 pjesama za novi album. Trebam snimiti još toliko (nadam se do Božića) pa će to biti moj osmi album. Nastojim ostati vijeran sebi i tradicionalnoj osnovi mojih pjesama, ali sve se mijenja pa se moram i ja malo prilagoditi vremenu u kojem živim i pjevam. I da se našalim za kraj: planiram doći i pjevati gdje god me pozovu u budućnosti!