Odlazak na U-21 Europsko prvenstvo ostao je nedosanjani san za aktualnu generaciju mladih hrvatskih nogometaša. Iako su uspješno prošli skupinu, mladi “kockasti” zapeli su na posljednjoj prepreci, u dodatnom doigravanju protiv Engleske te tako neće vidjeti Češku sljedeće godine.

Na U-21 EURO, uz domaćina, plasirali su se Danska, Engleska, Njemačka, Italija, Portugal, Srbija i Švedska, dok je Hrvatska i dalje na čekanju, još od 2004., kada je posljednji put nastupila na europskoj smotri ovog uzrasta. Kada se pogledaju cjelokupne kvalifikacije, ali i kadar s kojim raspolažemo, ostao je dojam da smo mogli više te da Češka ipak nije trebala ostati tako daleko.

U kvalifikacije je hrvatska U-21 reprezentacija krenula s izbornikom Nikom Kovačem, a završila ih je s Nenadom Gračanom. U skupini 5 osvojeno je prvo mjesto u konkurenciji Ukrajine, Švicarske, Latvije i Lihtenštajna, s tim da je Kovač ubilježio startne četiri pobjede (Lihtenštajn dva puta, Ukrajina i Švicarska u gostima), a pod Gračanom su ostvarene dvije pobjede nad Latvijom, domaći remi s Ukrajinom i poraz od Švicarske. Sustav kvalifikacija je takav da je prvo mjesto donijelo samo dodatne kvalifikacije, u kojima je izvučena Engleska. “Gordi albion” još je uvjerljivije prošao svoju skupinu, s devet pobjeda i remijem te je u “repesažu” bio uspješniji pobijedivši u oba dvoboja s po 2:1. Zasluženost prolaska Engleza priznao je i Gračan, koji je imao i objektivnih problema oko slaganja momčadi, ali i vlastitih propusta. Prvu je “grešku u koracima” napravila već UEFA, samim odabirom termina ovih kvalifikacija koji su se preklapali s onima “A” selekcija. S obzirom na to da je veći broj igrača već prebačen u najjaču vrstu, ostao je Gračan bez njihove pomoći. Bilo je tu i dodatnih hendikepa zbog ozljeda (Jedvaj, Vrsaljko, Ćorić, Močinić), kartona (Pavičić, Župarić), Rebić je bio nedovoljno zaliječen, Radošević i Bubnjić su “nestali s radara”, a da nije bilo ozljede Kovačića, možda bi on i Brozović bili na raspolaganju u Vinkovcima.

Dojam je da je i izbornik Kovač mogao biti malo popustljiviji te već nakon pobjede u Bugarskoj prepustiti trojac Brozović, Halilović, Kovačić svom kolegi. Apsolutno stoji da sve mlade selekcije trebaju biti podređene “A” vrsti, no Azerbajdžan se mogao dobiti i bez ovog trojca, a osim U-21 EURA, ovako je propuštena prilika i za odlazak na Olimpijske igre u Rio de Janeiro. Sve su to objektivni razlozi koji su ozbiljno desetkovali hrvatske redove i smanjili izglede. No, velik dio krivnje leži i na Gračanu. Kao trener nikada nije bio od onih koji vole ofenzivniji nogomet, s više rizika, a to je bilo uočljivo i u doigravanju. Posebno se to odnosi na prvi susret u Wolverhamptonu, gdje su “kockasti” propustili priliku praktički osigurati prolazak. No, nakon vodstva i vrlo dobrog prvog poluvremena, u nastavku se Hrvatska potpuno povukla i praktički pozvala Engleze pred svoj gol, što su oni i iskoristili te preokrenuli rezultat. Ni u uzvratu nismo gledali riskantniju igru “kockastih”, kao da je 0:1 i 1:1 bio rezultat koji odgovara njima, a ne Englezima. “Krpajući” neke pozicije posegnuo je Gračan i za rješenjima iz klubova pa je tako Milić igrao lijevog beka, iako bi puno bolje igre pružio na stoperskoj poziciji, gdje smo, pogotovo u Vinkovcima, dosta “plivali”. No, nije to problem samo Gračana, često u mlađim selekcijama gledamo da igrači igraju na svojim neprirodnim pozicijama, umjesto da se tamo školuju i razvijaju oni koji to i inače igraju. A onda se čudimo kada u seniorima budemo deficitarni na tim mjestima. Nije ispadanje od Engleske tragedija ni sramota, imaju oni vrlo kvalitetnu momčad, čak i bez izostanka nekih mladih zvijezda poput Sterlinga. Međutim, nisu Englezi pokazali u ova dva susreta da su “svemirski brod” i zato je ostao dojam da je Hrvatska s ovim kadrom mogla i morala bolje.