Kultura
ODLAZAK OSJEČKOG I HRVATSKOG PUČKOG PJESNIKA I GUSLARA MILE KRAJINE

Devet desetljeća uz gusle i Hrvatsku
Objavljeno 16. listopada, 2014.

OSIJEK - Dogodilo se, na žalost, i to. Preminuo je prvi od ukupno stotinu dosadašnjih sugovornika iz serijala intervjua Laganini, koje je od srpnja 2012. subotama obavljao nižepotpisani novinar. Preminuo je onaj najstariji, kao da je odlučila nesmiljena biologija. Gospodin Mile Krajina, pučki pjesnik, koji je bio i jedan od najpoznatijih i najstarijih guslara na ovim prostorima, ovoga tjedna podlegnuo je srčanim tegobama, mjesec dana prije navršene 91 godine, i svoju posljednju pjesmu, koju je rukom - jer računalom se nije služio - napisao samo dan prije, ostavio neodguslanu.

Iza sebe je ostavio neutješnu kćer Zdenku, dva unuka, Tomislava i Ivana, te čak šestero praunučadi. Suhi biografski podatci kažu da je rođen 15. studenoga 1923. u Zasioku, u Cetinskoj krajini, općina Sinj, od majke Ive i oca Ivana. Osnovno školovanje završio je u Zasioku, a nakon što je 1946. trbuhom za kruhom stigao u Osijek, završio je srednju Tehničku školu kemijskog smjera, kao pripadnik prve generacije. Radio je u osječkoj tvornici Saponiji, a s 55 godina života i 33 godine staža otišao je u prijevremenu invalidsku mirovinu. Zdravstveni problemi nisu mu nikada smetali da svira omiljene gusle, s kojima se družio još od 12. godine, a pjesme je počeo pisati u 18. godini.

"Moje pjesme su kronologija povijesnih događaja, ratnih stradanja i nepravde svjetskih čimbenika pretočene u pjesme, u deseterac, koji će dobro doći mlađima i starijima da na popularan način čitaju, pamte i čuvaju od zaborava hrvatske povijesne istine", kazao je sam Mile za svoje pjesme, na koje je bio jako ponosan. Za života tako je objavio šest knjiga guslarskih pjesama i čak 15 nosača zvuka, a nastupao je na četiri kontinenta: bezbroj puta diljem Hrvatske, u više europskih država, manjem dijelu Azije, većem dijelu Australije te u SAD-u i Kanadi. I mali kuriozitet: zadnja njegova pjesma objavljena je baš prije nekoliko dana u Glasu Slavonije, u njegovoj osmrtnici posvećenoj preminulom prijatelju Bruni Bandlu.

Nikada nije skrivao svoju ljubav prema Hrvatskoj, dapače, neprestano ju je veličao, a ima i zapaženo mjesto u povijesti Lijepe Naše. Donedavno malo njih je znalo da je 30. svibnja 1990. na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu bio stjegonoša na obilježavanju prvog hrvatskog Dana državnosti, ispred predsjednika Franje Tuđmana, kardinala Franje Kuharića i saborskih zastupnika. Na to je bio posebno ponosan, kao i na svojih 35 odijela i najdraži šešir, iz Australije, po kojima su ga mnogi prepoznavali. Ipak, kako nam je priznao u intervjuu – svih 35 odijela bio je spreman dati za odoru Cetinske krajine. Iako je najviše volio vožnju željeznicom, do pred samu smrt gospodin Krajina spretno je vozio bicikl po gradu.

Preživio je šest promjena država na ovim prostorima i dva rata, ali nije srčane probleme, zbog kojih je ovaj svijet napustio tiho, u snu. Da se njega pitalo, vjerojatno bi izdahnuo guslajući... Nižepotpisanom novinaru ostaje pak sjećanje na nekoliko nezaboravnih dana u studenom 2013. provedenih s njim i, premda se nismo slagali u mnogim, napose političkim, stavovima, to je definitivno bio jedan od najosebujnijih i najživopisnijih Laganinija. Gospodine Mile, hvala na poklonjenoj odličnoj domaćoj rakiji i na pjesmi posvećenoj Laganiniju, koja glasi: "Tomislav je Levak momak fini u rubrici svojoj Laganini / Slavonski je guslar i poeta u odori Ero s onog svijeta". Zaguslajte je koji put na nebu jer znam da ni tamo vaše gusle neće utihnuti.

Počivajte u miru, gospodine Mile, nakon što vas danas (četvrtak) u 14.50 rodbina, prijatelji, znanci i ljubitelji vašeg pjesništva isprate na posljednji počinak na Novogradskom groblju u Osijeku. T. Levak

Možda ste propustili...