Disleksija je teškoća u učenju koja se očituje u otežanom svladavanju čitanja i rastavljanja riječi na glasove.

Pretpostavlja se da u Hrvatskoj svaki deseti učenik pati od disleksije i disgrafije (poremećaji u pisanju), a u posljednje se vrijeme broj djece s takvim teškoćama znatno povećao.

Stoga je osječka Poliklinika za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG prije nekoliko dana organizirala stručni simpozij “Specifične teškoće učenja”.

- Ova je problematika široka, no nema dovoljno stručnog kadra po školama i to je najveći problem jer oni koji rade s djecom nisu dovoljno educirani za takve poteškoće - upozorava Tatjana Mandić, ravnateljica poliklinike SUVAG, prof. defektolog.

Vrlo je važno rano prepoznavanje disleksije, a u tom značajnu ulogu, osim stručnjaka profesionalaca, imaju i učitelji. Tako je i ovaj skup pobudio veliko zanimanje stručnjaka različitih profila: učitelja, profesora, liječnika, logopeda, defektologa, psihologa, pedagoga...

Željka Butorac, stručni suradnik savjetnik, logoped po struci, na pitanje je li prije bilo više slučajeva, odgovara:

“Prije se nije znalo što je disleksija, no uz nju, postoje drugi poremećaji, disgrafija, diskalkulija (poremećaj računanja), koji se mogu kombinirati, ali i javljati odvojeno. Ipak, činjenica je da je ovaj poremećaj u porastu. Stoga je bitno da se o disleksiji sve više govori, a zahvaljujući znanosti pokrenule su se nove tendencije u otkrivanju uzroka i posljedica, ali i o načinima kako pomoći djetetu s tim problemom, a to je najvažnije.”

Disleksija je neurološki poremećaj koji traje cijeli život. To ne znači da su te osobe manje inteligentne od ostalih, već njihov mozak naprosto drukčije radi, što pokazuju snimke mozga.

“To ne znači da takva osoba ne može raditi neke stvari mnogo bolje. Treba shvatiti da će takva djeca sutra biti vrhunski stručnjaci u nekim područjima, jer ako se dobro i kvalitetno radi s njima, oni postižu vrhunske rezultate”, zaključuje naša sugovornica.