Objavljeno 16. listopada, 2014.
Zavarajuća praksa je i akcija “do isteka zaliha” kada su one premale
ĐAKOVO – Jedan trgovački lanac ovih je dana (i u Đakovu) na akcijsku prodaju stavio čokoladu. Pohvalna gesta za potrošače – reklo bi se, no iza velike “table” s golemim, sugerirajućim natpisom “Akcija” razočaranje – čokolada je bila snižena “čak” za 20 lipa! Dok su oni koji su uočili mizernu razliku u redovitoj i akcijskoj cijeni robu razočarano vraćali, dio potrošača trpao je čokolade u košare... Takvih je primjera napretek, a kupci, zgnječeni sve većom besparicom, kao navođene bespilotne letjelice lete k “tablama” s natpisom “Akcija” ne provjeravajući hoće li na njima uistinu značajnije uštedjeti ili ih je trgovac zapravo nadmudrio. Je li akcija od 20 lipa u našoj zakonskoj praksi uopće akcijska prodaja ili je posrijedi (legalno) zavaravanje potrošača? U osječkom Savjetovalištu za potrošače pozivaju se na Zakon o zaštiti potrošača, no i podsjećaju na razlikovanje sniženja i akcijskih prodaja.
- Sniženja se obavljaju sezonski, u određenim razdobljima, kada se prodaju zalihe robe neprodane u sezoni, a cijena im se snižava u određenim postocima - kaže u ime Savjetovališta Mira Brumerček Lukačević.
A je li akcijsko pojeftinjenje pojedinog proizvoda iskazano u lipama zakonsko pravo ili lukav način trgovca da privuče kupca, kroz definiciju o akcijskoj prodaji odgovara pravnica Savjetovališta Dunja Mak.
- Prema čl. 19. Zakona o zaštiti potrošača, akcijska prodaja je prodaja određenih proizvoda u razdoblju ne dužem od 30 dana po cijeni koja je niža od cijene tog proizvoda u redovnoj prodaji - kaže Mak.
Prema toj definiciji, u teoriji, akcijska cijena, smanjena i za samo jednu lipu od redovne, udovoljava spomenutoj odredbi. No, nije pojeftinjenje u lipama jednako za, npr., čašicu jogurta ili, primjerice, za kilogram mesa. I pravnica Mak upozorava na sagledavanje akcijskih cijena nižih u lipama od redovnih u širem kontekstu te navodi da se takvi slučajevi tada mogu promatrati kao primjeri – zavaravajuće poslovne praske. Savjetovalištu se, kaže Mak, potrošači znaju javljati i zbog ovakvih stvari.
– Teorijski, akcijska cijena je i ona koja je samo za lipu manja od redovne. No s druge strane, ako vi, primjerice, u svome poštanskom sandučiću pronađete letak na kojem 'vrišti' natpis 'Akcija!' i drugi sugestivni pozivi, stječete dojam da je posrijedi akcija kojom ćete značajnije uštedjeti, da je isplativa, da vam se isplati zbog nje otići baš k tom trgovcu, tada držim da ima elemenata za zavaravajuću poslovnu praksu - kaže Dunja Mak.
I Mira Brumerček Lukačević navodi niz primjera takve prakse gdje, odluči li potrošač istjerati mak na konac, ima posla za nadležne inspekcije.
– Zavarajuća poslovna praksa je i slučaj kada trgovac oglasi akciju na neki proizvod, ali ne navede za koji dan ili na akciju stavi nešto i navede 'do isteka zaliha', a zalihe su toliko male da teško možete pravovremeno stići na tu akciju. Ili na internetu piše koliko nešto košta, a sitnim slovima je skriveno u kojim samo situacijama, a vi idete za informacijom koja vam je prva i tek naknadno doznajete za neke dodatne uvjete - nabraja Brumerček Lukačević primjere zavaravajuće poslovne prakse. Dodaje, zavaravanje može biti aktivno – kada navodi na neke informacije, i propuštajuće – jer ne navodi neke značajne informacije.
Suzana ŽUPAN
Što je zavaravajuća praksa?
- Poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži netočne informacije zbog čega je neistinita ili ako je na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje čak ako je informacija i činjenično točna, vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u svezi s nekom od okolnosti o proizvodu i navodi ga na odluku o kupnji koju inače ne bi donio - definira zavaravajuću poslovnu praksu na način kako ju je regulirao Zakon o zaštiti potrošača pravnica osječkog Savjetovališta Dunja Mak.
Lipe i naš mentalitet
Dok većini naših potrošača pojeftinjenje u lipama nije ništa, na Zapadu, npr. u Njemačkoj, i akcijska cijena niža u centima nije zanemariva. Stvar mentaliteta – reklo bi se, ali i odnosa prema “kusuru”. Jer, dok nama “kusur” u lipama uglavnom nije bitan (iako kriza sve više tjera na mijenjanje navika), njemački kupac čeka i na najmanji povrat novca jer ima ozbiljan odnos prema svakom svom zarađenom centu. “Što je narod sjeverniji, to je ekonomski osvješteniji”, kaže Dunja Mak.
Uporni potrošač
mogao bi često zaposliti i
nadležne inspekcije