Začepljenje crijeva u mesojeda često se javlja kao samostalna bolest. Psi obole najčešće kada u hrani dobiju kosti ili se inače ne kreću dovoljno (vezani psi, sobni psi...).  Naravno, i mnogi drugi zdravstveni poremećaji mogu direktno ili indirektno utjecati na peristaltiku i probavu. Ovdje bih mogao izdvojiti situaciju kada ljubimci nisu u mogućnosti obavljati defekaciju ili je ona nepotpuna kao posljedica problema vezano uz kralježnicu ili lokomotorni sustav. Upala kože ili slijepljena dlaka oko anusa, upala paraanalnih žlijezda i drugo, također mogu izazvati prilikom defeciranja osjećaj boli. Začepljena životinja često tiska, priprema se za defekaciju i zauzima stav, bez uspjeha. Ukočeno hoda, a katkad se zanosi stražnjim krajem. Najčešće je začepljen rektum pa, palpirajući trbuh izvana i per rectum, možemo u njemu napipati tvrd sadržaj.

Kadšto se opstipirana masa ekskremenata proteže daleko u kolon, osobito kod pasa (megakolon). Potraje li začep nekoliko dana, životinji se zbog autointoksikacije poremeti opće stanje, a pojedine životinje počnu i povraćati. Ako začep ne traje dugo, psu je najbolje dati mlaku klizmu sa sapunicom. Kad opstipirana masa nije pretvrda, možemo je razdrobiti palpacijom izvana, a ako leži blizu anusa, možemo to pokušati i kroz anus (prstom, instrumentom). Nakon toga klizma djeluje uspješnije. Opisano liječenje možemo pospješiti dajući životinji jesti žgance skuhane jako rijetko i u njih uliti parafinsko ulje (psu 50 ml ili 2-5 velikih žlica). Psa treba šetati duže da se što više kreće i time pospješi izbacivanje fecesa. Kod teških opstipacija, osobito onih koje traju više dana, bit će potrebne uzastopne klizme uz epiduralnu anesteziju ili čak operacija da se ukloni npr. strano tijelo koje izaziva opstipaciju (dijelovi kostiju...).

Psa će veterinar obavezno staviti na prikladnu terapiju, najčešće antibiotik i sulfonamid. Zbog svega navedenog, u slučajevima da problemi vezani uz probavu (opstipacija) potraju duže, nužno bi bilo o tome obavijestiti veterinara. Naime, izrazito je važno s jedne strane riješiti postojeću opstipaciju te utvrditi uzrok koji je i doveo do nje. Na takav način se može postaviti dijagnoza te u skladu s njom dalje odrediti najprikladniji način tretiranja postojećeg stanja. Također, vaš veterinar će biti i u mogućnosti eventualno vas savjetovati oko izbora prikladne prehrane ili probiotika koje će moći pospješiti metabolizam i probavu, odnosno odrediti na koji je način moguće osigurati optimalnu kvalitetu života ljubimca.