Hrvatska reprezentacija je nakon punih 20 godina kvalifikacijski ciklus otvorila trima pobjedama! To je dosad uspjelo samo Bobanu, Šukeru i društvu u prvim kvalifikacijama koje je naša reprezentacija uopće igrala.

Tada smo se borili za plasman na EURO u Engleskoj 1996. godine, a te jeseni 1994. godine pale su Estonija i Litva s identičnim rezultatom (2:0), a onda je došao Palermo i grandiozna pobjeda nad Italijom (2:1). Danas Hrvatska reprezentacija nakon tri startna trijumfa protiv Malte, Bugarske i Azerbajdžana lovi taj rekord iz 1994. koji još uvijek izgleda nedostižno. Naime, tada su “kockasti” imali četiri startne pobjede i remi. Nakon prikazane igre protiv Azerbajdžana više ništa ne izgleda nemoguće. Netko je morao “nadrljati” u sudarima s našom selekcijom jer je previše toga u igri znalo ostajati zatomljeno. No, u Gradskom vrtu se sve savršeno posložilo. Prvo logična ideja Nike Kovača da se Azere stisne visoko i žestoko. Iz toga je stigao rani Kramarićev pogodak koji je razgalio tribine, a igračima otpustio kočnice. Sijevalo je sa svih starana, Azeri su postali “topovsko meso”. Ta predstava definitivno se ubraja u top tri od Eura 2008. naovamo. Zanimljivo, dva od tri najbolja izdanja Hrvatska je prezentirala u Osijeku.

Očito ima neka “tajna veza” između Gradskog vrta i Hrvatske. Ipak je atmosfera drugačija nego u Maksimiru. Toplija je, osjeti se ljubav bez obzira na huškački raspoloženu manjinu koja se uporno trudila pokvariti užitak većini u Gradskom vrtu. No ta se većina nije dala, već im je zvižducima rekla što misli o njihovim “ratovima” s HNS-om. Neka ih vode, ali ne preko leđa nacionalne selekcije.

Ono što je sada opasno jest što nacija opet može uletjeti u euforično stanje. Još do jučer nije se previše vjerovalo ni izborniku Niki Kovaču, ni igračima. Jasno, samo jedna takva igra i visoka pobjeda sve okrene naglavačke. No, treba ostati čvrsto na zemlji. Nakon Azerbajdžana niti je Kovač mesija, niti je Hrvatska postala svjetska sila. Visoki trijumf nad Azerima nadasve treba respektirati i veseliti mu se jer danas tako visoke pobjede više nisu česte, ali ne treba od njega praviti cirkus. Izbornik je ostao vrlo miran nakon te “šestice”.

- Iz ova dva rujanska susreta bio bih zadovoljan i s četiri osvojena boda. Mi smo uzeli svih šest i sada smo u odličnoj poziciji. No, pred nama su novi izazovi - rekao je Kovač.

Bilo je to izdanje Hrvatske u kojem se stvarno moglo uživati. Nije bilo slabe točke, a kad je tako, onda Hrvatska izgleda opako. Sad treba učiniti da tako izgleda i u susretima najviše klase. Potencijal imamo, samo nam treba malo više hrabrosti i vjere u vlastite vrijednosti.

Hrvatska nam je priuštila vrhunski užitak. Ovakva igra i pobjeda trebala je Niki Kovaču i reprezentaciji. Ljudi su već pomalo umorni od “kontroliranih nogometa” gdje je ljepota zarobljena taktičkim okovima. Željeli su vidjeti razigranu i rastrčanu Hrvatsku koja nije toliko opterećena “obaveznim likovima” na travnjaku. I to su dobili. Navijači su se mogli nauživati u tih 90 minuta, a sada će bar nakratko utihnuti brojne polemike o Kovačevu stručnom znanju i (ne)iskustvu.