Nakana državnih vlasti da realiziraju koncesiju domaćih autocesta motivirana je prije svega zbog opasnosti da se dospjeli dugovi HAC-a od iduće godine pribroje u izračun javnog duga.

To će se negativno odraziti na nastojanja države da iziđe iz Procedure prekomjernog deficita koju nam je, naravno zbog stanja općeg proračunskog deficita i visine javnog duga, nametnula Europska komisija.

Problem hrvatskog javnog duga analizirao je i dr. Dražen Koški, docent na Katedri za nacionalnu i međunarodnu ekonomiju osječkog Ekonomskog fakulteta. On se za prošlotjedne znanstvene konferencije održane u Osijeku pozabavio zanimljivim pitanjem - “Igra li Republika Hrvatska Ponzijevu igru?” Naime u svome znanstvenom radu Koški podsjeća kako je Charles Ponzi bio bostonski prevarant koji je početkom prošlog stoljeća vjerovnicima obećavao visoke prinose na njihove uloge, a njih je isplaćivao novcem drugih vjerovnika kojima je obećavao isto. Dug je rastao geometrijskom progresijom dok Ponzi nije razotkriven, pa naposljetku i osuđen.

Slično je, po Koškom, i u našem primjeru - Hrvatska svoj dug otplaćuje novim zaduživanjem. Koški podsjeća kako javni dug države kontinuirano raste. U razdoblju od 2009. do 2013. godine porastao je za gotovo 100 milijardi kuna. Prve godine promatranog razdoblja odnos javnog duga i BDP-a je bio 36,75 posto, četiri godine poslije gotovo udvostručen - 67,37 posto.

- Osim visine javnog duga, problem je u načinu njegove otplate. Hrvatska, naime, dospjeli dug vraća novim zaduženjem kako u zemlji tako i inozemstvu - upozorava Koški.

Kroz rad pokazuje kako je tijekom promatranog četverogodišnjeg razdoblja unutarnji javni dug rastao po prosječnoj godišnjoj stopi od 13,05 posto, a inozemna sastavnica duga raste geometrijski po stopi 14,03 posto. Kako prosječna kamatna stopa na domaće obveznice iznosi 5,74, a na međunarodne 6,29, što je dakle značajno niže od prosječne godišnje stope rasta unutarnjeg i inozemnog javnog duga, autor tvrdi kako Hrvatska doista igra Ponzijevu, prevarantsku, igru!