SLAVONSKI BROD - U potrazi za poslom i boljim životom mladi brodski liječnik Ilija sprema se za Švedsku, njegov kolega Andrej radi u Njemačkoj, kao i njegovateljica Elena te kuhar Tomislav, Nives i Darko završili su u Danskoj, Bojan kao inženjer brodogradnje u Americi... I dok gotovo nema dana da ne saznamo za nekog sugrađanina koji razmišlja o odlasku ili pakira kofere za inozemstvo, iznenađuje činjenica da se upravo u Slavonskom Brodu prije jedanaest godina skrasio Norvežanin Haavard Johannessen. A tome je presudio slučajni susret i ljubav prema Jeleni Zoranović. Zaljubili su se na prvi pogled.

- Sve mu je bilo novo i zanimljivo, cvijeće, ples na kiši, romantika - kaže govorljivija supruga, s kojom je prije pet godina dobio blizance, Nou i Marca.

Premda ga razumije, Haavard kaže da je hrvatski jezik težak pa radije govori engleski, dok sinovi uče sva tri jezika paralelno. Od početka je želio osigurati obitelj, pokrenuti posao, kupiti kuću, auto i tako redom. I krenulo je dobro.

Prije dolaska u Brod nekoliko je godina proveo kao profesionalni vojnik u mirovnim misijama diljem svijeta pa tako i na Kosovu i u Bosni. U Brodu je pokrenuo tvrtku za proizvodnju vojne opreme, odora, zaštitnih prsluka, ruksaka, torbica, remenja..., što je do recesije bez ikakvih problema prodavao na inozemnom tržištu. Redovito se plaćalo, a bili su zadovoljni i proizvođači i kupci. No kriza je učinila svoje, strani partneri su poklekli pa otkada je prisiljen tražiti kupce na hrvatskom tržištu suočava se s problemima na koje ne može utjecati i koje ne razumije.

- Moraš biti Hrvat ili korumpiran da bi uspio dobiti posao, a onda kada nađeš kupca, ne možeš dočekati da roba bude plaćena, što je u svijetu nezamislivo - još uvijek s čuđenjem zaključuje Haavard.

No, iako zaključuje da Hrvatska, za razliku od njegove matične države, ne potiče ljude na privatno poduzetništvo, da su državni službenici “uspavani i neprofesionalni”, ne predaje se i ne planira povratak. Doduše, priznaje da u tome presuđuje Jelena, koja bi, kaže, teško iščupala svoje korijenje.

Ipak, Haavard u novoj domovini pokušava pronaći ono što je dobro. Ovaj dizajner po struci stalno planira nove poslove, uživa u svom domu i ne nedostaje mu akcije. Uz nekolicinu prijatelja s kojima se druži, obožava hrvatsku hranu.

- Miješano meso, kulin, šunka, ajvar, sarma, filovana paprika, sir, kiseli krastavci... - nabraja ono najdraže.

- Norveška je hrana “tužna”, bezbojna, krumpir - mrkva, kuhano na pari i riba na sto načina - pojašnjava Jelena različitu, iako, svjesna je, zdraviju prehranu.

Premda bi stostruko više zaradio u Norveškoj, Haavard želi raditi u Hrvatskoj i uživati u obitelji koju je ovdje osnovao.

- Može i treba biti bolje - kaže, očekujući više mogućnosti za posao i ne tražeći nikakve “popuste” - samo ravnopravan odnos prema strancu.

Još uvijek ne razumije zašto ljudi provode dane sjedeći uz kavu, pivo, s cigaretom u ruci i stalno kukaju. U njegovoj matičnoj zemlji čovjek vrijedi onoliko koliko se trudi i radi. Zbog toga sadašnjim sunarodnjacima šalje dobronamjernu poruku: Borite se za svoja prava, borite se zajedno, nemojte odustajati i bježati!