Ljubica mirisna, ljubičica, modra ljubica, plava ljubica, pitoma ljubičica, viola, vijola i vijolica, druga su imena za ovu biljku koja je predmet i grčke mitologije.

U starom vijeku, od Hipokrata pa nadalje, ljubica je bila priznat lijek za liječenje posljedica pijanstva, slabog vida i glavobolje. Za lijek upotrebljavamo list, cvijet, korijen i sjemenke, a ponekad se uzima cijela biljka u cvatu zajedno s korijenom. Cvjetovi se beru u proljeće za vrijeme cvatnje, koje sušimo brzo kako bi se sačuvala njihova boja na toplom mjestu, ili od njih priređujemo sirup, tinkturu itd. List se bere poslije cvatnje kad naraste i sjeme kad dozri. Listovi ljubice dobro su sredstvo za ublažavanje raznih bolova. Tako su nekad močili listove ljubice u octu i stavljali na čelo i potiljak kod glavobolje ili migrene, te svježe listove kod raznih bolnih otoka, oteklina, edema, itd. Ljubica može zamijeniti ljekovito djelovanje ipekakuane (Ipecacuanha), koja sadrži emetin, a slično djeluje kao violin iz korijena ljubice koji izaziva povraćanje (emetik).

Zapadna pučka medicina koristi ljubicu kao antiseptik, antispazmodik, analgetik, antireumatik, diuretik, emetik, ekspektorant, laksativ, relaks, za liječenje akni, angine, bronhitisa, boli, bolesti dišnih puteva, cirkulacije, čira, ekcema, kao ekspektorant, protiv epilepsije, glavobolje, grozničavih bolesti, grčeva, gihta, grla i za ispiranje grla, protiv kašlja, katara, karcinoma, komplikacija u želucu, nesanice, relaksira živčani sustav. Koristi se i protiv opeklina, oteklina, prehlade, prhuti, reumatskih bolesti, slabog mokrenja, upale bubrega, upalnih stanja, suhe kože, upale pluća, upale grla, zabrinutosti, za pranje očiju, kao i za pojačano pražnjenje crijeva, za čišćenje krvi, za izazivanje povraćanja, za reduciranje znojenja, za opuštanje, pražnjenje, itd. U homeopatskoj uporabi za liječenje astme, kašlja, jakog i teškog kašlja, artritisa, gluhoće, itd. Upotrebljava se i u kuhinji za jelo, ili za dekoraciju slatkih jela.