Odlukom UN-a, 2014. Godina je OPG-ova. Svijet i EU odlučili su podržati prostor na kojem se proizvodi hrana, a u Europi je stvoren okvir da se definiraju mali OPG-ovi. No u RH, što ističe i Udruga Život, kao da je sve protiv OPG-ova i u korist velikih tvrtki - od raspodjele državne zemlje do potpora.

Zašto ni jedna poljoprivredna politika ni u jednoj našoj vladi ne vidi bazičnu važnost OPG-ova u proizvodnji hrane, poljoprivredi uopće, pitali smo Miroslava Kovača, stručnog tajnika Udruge Život, koja povezuje obiteljska poljoprivredna gospodarstava Hrvatske.

- Kada u OPG-ovima vidimo ključ održive i samodostatne poljoprivrede, polazimo od osnovnih načela reproduktivno sposobnog, zdravog života, i pri tome odnosa čovjeka prema čovjeku i čovjeka prema zemlji, prirodi. Uloga čovjeka je presudna i on mora moći reći kad je dosta - s koliko kapitala i u kojim biološko-gospodarskim uvjetima možemo održati život, gdje je optimum. No u hrvatskom je selu narušena ravnoteža života, što polustoljetnim forsiranjem industrijskog pristupa poljoprivredi što birokratskim, zakonskim ograničavanjima OPG-ova da organski rastu i razvijaju se do svojih mogućnosti. Rezultat je to ograničenog pristupa poljoprivrednom zemljištu. U ex državi bio je propisan maksimum od deset hektara, a stvarno je bio još znatno manji, dočim je u samostalnoj RH OPG-ovima onemogućen pristup privatizaciji najkvalitetnijih, okrupnjenih čestica poljoprivrednog zemljišta koje je ex država uglavnom nasilno ugrabila. Prema tome, već u samom startu obiteljsko gospodarstvo, seljak i selo u svom su razvitku suočeni s visoko postavljenim političkim preprekama ili, u najboljem slučaju, političkim nemarom... Sasvim je očito da nam je potrebna nova strategija za poljoprivredu, usmjerena na snaženje OPG-ova. Udruga Život nudi program izlaska iz sadašnje nesnošljive situacije. Aktivno smo sudjelovali i u raspravi oko reforme izravnih plaćanja. Rezultat naših aktivnosti je oko milijardu kuna više za poljoprivredu na godišnjoj razini u idućih šest godina, zalažući se za više novca manjim i srednjim OPG-ovima u duhu načela ZPP-a EU. Hrvatskoj je, kao nikada do sada i kao ni jednoj drugoj članici EU-a, potrebna odlučna podrška OPG-ovima. Nažalost, reforma potpora EU-a nije u tom smislu iskorištena u punoj mjeri zbog neshvaćanja i nevoljkosti politike da iskoristi mogućnosti dane nam od EU-a.

Dio smo srednjoeuropskog žitorodnog bazena, s velikim mogućnostima u stočarskoj, mljekarskoj i drugim poljoprivrednim proizvodnjama te s mesopreradom, a postali smo prehrambeno ovisni o uvozu sumnjive hrane. Kako to komentirate?

- Ovisnost o uvozu neposredni je rezultat vođene politike. Tako je politika htjela, tako se i dogodilo! U nas je sve, do razine pojedinca, snažno isprepleteno političkim interesima, a često se interes pojedinca ili skupine čak i zakonski definira... Sve veći uvoz hrane nije samo problem poljoprivrede nego i cijelog gospodarstva. Podatak o gubitku 2-3 % godišnjeg BDP-a zbog uvoza hrane upućuje na svu ozbiljnost anomalije ove vrste. U godini ulaska u EU uvoz hrane u RH povećan je za 27 %, a podaci za prvo polugodište 2014. još su negativniji. Gdje je tome kraj? Rješenja ima, no potrebna je odlučnost i partnerstvo u zajednici. Ovdje je Udruga Život u svom programu dala rješenje. Program je javan i na njegovu provedbu ne treba čekati do izbora!

Kako komentirate sve glasnije optužbe domaćih stočara, poput svinjogojaca, da se naše stočarstvo zatire, a uvozi zamrznuto meso (pri isteku roka) do te mjere da smo postali “deponij smeća” za takvu robu, koje se druge zemlje žele riješiti?

- Jedan od problema i uvoza i stanja u svinjogojstvu uopće naša je sveopća neorganiziranost, ali i izostanak uzgojnog rada i zamiranje svih aktivnosti domaćeg tržišta. Nepostojanje pregovaračke snage i nemoć onih koji su još ostali preživljavati u devastiranom svinjogojstvu na OPG-ovima, s jedne, i koncentriranost uzgojno-proizvodnih kapaciteta u velikim korporacijama, s druge strane. Nema čvrste poveznice i svi se bore sa svojom vrstom problema kako znaju. Nije bolje ni u govedarstvu, njegovu uzgoju, proizvodnji mlijeka i mesa. Očito se kao država i sustav nismo dovoljno dobro pripremili ni zaštitili domaće ondje gdje se je to moglo. U pregovorima s EU-om, ali i u okvirima koje on nudi, nisu se našla rješenja koja bi zaštitila domaće, posebice u stočarstvu, pa onda i u Slavoniji. Slavonija nije ni blizu optimalnih odnosa zemlje i stoke, a tamo gdje nema stoke, najčešće nema ni ljudi.

Kako poljoprivredi vratiti ključnu ulogu, gledajući hrvatsko gospodarstvo uopće?

- Država, ali i sami poljoprivrednici, trebaju već jednom reći što hoće. Nas u RH vodi stihija. Ima časnih iznimaka, ekonomista, pa i političara, koji to uviđaju, no njihovi prijedlozi ostaju na marginama javnih rasprava sve dok prevladavaju stari doktrinarni predlošci ili papagajski ponavljani recepti neprimjenljivi na našu gospodarsku zbilju. No u svemu nedostaje i snažan glas seljaštva ujedinjenog oko svojih ključnih gospodarskih interesa. Upravo to želimo postići u Udruzi Život, polazeći od dijaloga i traženja što šireg dogovora s našim programom kao polaznom točkom. Program se temelji na potrebama modernog OPG-a na tržišnim principima s podrškom zajednice do mjere koju dopušta ZPP EU-a i uz poštovanje specifičnosti naše krizne situacije. Bit će teško, ali drugog puta nema.