Najkarakterističniji fenomen menopauze sigurno je osteoporoza, i to posebno u žena koje su i prije imale manju koštanu masu s obzirom na to da je redukcija estrogena također povezana i s demineralizacijom kostiju koje postaju krhke i vrlo izložene lomovima čak i kod laganijih trauma.

Osteoporoza je bolest obilježena smanjenjem gustoće kostiju, zbog čega one postaju porozne. Smanjuje se količina kalcija koji normalno osigurava čvrstoću kosti i koštanog tkiva koje omogućava potpornu funkciju kostima. Takve krhke i porozne kosti pojačano su osjetljive na različite fizičke stresove (udarce, padove). Stoga je osteoporoza jedan od glavnih uzroka ozbiljnog invaliditeta u starijih žena. Naime, prijelom kuka izazvan osteoporozom zahvaća jednu od tri žene u dobi do 85 godina.

Mnoge žene zamjenjuju osteoporozu artritisom i vjeruju da moraju pričekati simptome kao što su otekli i bolni zglobovi prije nego što posjete liječnika. No, tu valja naglasiti kako su mehanizmi koji izazivaju artritis potpuno drugačiji od onih koji izazivaju osteoporozu povezanu s menopauzom koja obično prilično brzo napreduje prije pojave prvih simptoma. Naime, u takvim slučajevima često se osteoporoza javlja vrlo dramatično te se pokazuje prijelomom kralježaka, kuka, podlaktice ili bilo koje kosti nakon naizgled manjih trauma.

U kasnim fazama bolesti simptomi menopauzalne osteoporoze su česta bol, disfiguracija i slabost. Također, nakon velikog gubitka kalcija, kralješci počnu kolabirati te postupno dovode do pogrbljenog držanja koje se naziva kifoza, ili običnim jezikom "grba". Iako je obično bezbolna, bolesnici izgube na visini i do 15 centimetara!

Osteoporoza se može dijagnosticirati postupkom mjerenja gustoće kostiju, apsorpciometrijom, rendgenskim ili ultrazvučnim snimanjima te laboratorijskim pretragama.

Stručnjaci preporučuju mjerenje gustoće kostiju za sve žene u postmenopauzi s jednim ili više rizičnih faktora za osteoporozu. Riječ je o trenutno najtočnijoj, sveobuhvatnoj i najbržoj tehnici - denzitometriji, koja mjeri gustoću kostiju u tijelu u roku dvije do četiri minute, s time da je postupak jednostavan i bezbolan. No, uz jednu manu - nije široko dostupan.

Jednostavnije i dostupnije tehnike kojima se mjeri gustoća kostiju u specifičnim dijelovima tijela mogu također dati precizne rezultate ukupnog gubitka koštane mase, a nisu toliko skupe. Jedna od njih je, primjerice, apsorpciometrija, kojom se u svrhu dijagnosticiranja osteoporoze mjere podlaktice i pete. Pacijentima su na raspolaganju i rendgenska te ultrazvučna snimanja kosti pete, prstiju i nogu. No, ona nisu toliko precizna pri utvrđivanju bolesti, ali su još uvijek učinkovite, jeftine, prenosive i ne koriste zračenje.

Kada su u pitanju laboratorijske pretrage, nalaz kalcija u krvi bit će obično normalan u bolesnika s osteoporozom. No, nalaz urina može pokazivati povećani rizik od prijeloma kuka ako pokazuje visoke razine deoksipiridonolina i C-telopeptida. Te se supstance stvaraju prilikom prijeloma. Drugim se testom urina mjeri gubitak koštane mase otkrivanjem supstance koja se zove N-telopeptid, a koja upozorava na gubitak koštane mase.

Nadomjesna hormonska terapija najbolji je način liječenja osteoporoze. Većina žena na hormonskoj terapiji koristi kombinaciju estrogena i progestina, oblika progesterona. Estrogen smanjuje rizik od bolesti koronarne arterije i može upola smanjiti rizik od nastajanja osteoporoze. Budući da estrogen može donekle povećati rizik od raka maternice, većina žena kojima nije odstranjena maternica također uzima progestin koji im pomaže u zaštiti od ovog oblika raka. Svaka žena u postmenopauzi, bez obzira na dob, kandidat je za nadomjesnu hormonsku terapiju. Važno je znati da estrogena terapija ima popratne pojave, uključujući krvarenje iz maternice i osjetljivost prsa. Međutim postoje tretmani koji mogu smanjiti te učinke. Osim toga, nadomjesna hormonska terapija može ili ne mora donekle povećati i rizik od nastanka raka dojke ili srčane bolesti.

Neka ispitivanja pokazuju da hormonska terapija može malo povećati rizik od raka dojke, dok druga ispitivanja pokazuju smanjeni rizik. Isto se odnosi i na srčane bolesti. Međutim mnogi liječnici i istraživači vjeruju da zaštita koju nadomjesna hormonska terapija pruža srcu, kostima i pamćenju znatno nadmašuje bilo koji poznati rizik. Žene s rakom dojke ili maternice u anamnezi prije nisu bile ohrabrivane za korištenje nadomjesne hormonske terapije, međutim liječnici sada vjeruju da koristi ove terapije nadmašuju rizik za neke od ovih žena. Nadomjesna hormonska terapija je dostupna u više oblika, uključujući tablete, flastere i kreme. Potrebno je savjetovati se s liječnikom o individualno najprikladnijem obliku terapije.