Premijer Milanović je u SAD-u, u Seattleu je razgovarao s čelnicima Microsofta, Oraclea, IBM-a, Cisca i HP-a. Kako komentira bombastično najavljen premijerov put u Ameriku, pitali smo dr.sc. Slavena Leticu, sveučilišnog profesora, ekonomista i publicista...

Može li Milanović u SAD-u nešto konkretno dogovoriti, i kako na to sve gledaju u SAD-u?

- Teško mi je prosuđivati kakve će učinke - poslovne, financijske, pa i političke, državničke - ova turneja imati. Dosadašnja putovanja hrvatskih političara po svijetu u pravilu su nam donosila samo troškove. To vrijedi podjednako za predsjednike svake vlade, Sabora i Republike, ali i brojne ministre koji su najavljivali silne poslove, da bi na kraju ispalo kako tih poslova nije bilo. Ono što je sasvim sigurno jest činjenica da ljudi s kojima se Zoran Milanović, Siniša Varga i Vedran Mornar susreću imaju silnu poslovnu i investicijsku moć. Da bih tu tvrdnju potkrijepio navest ću samo jedan primjer. Milanović je u Redmondu (predgrađe Seattlea) imao sastanak s izvršnom potpredsjednicom i financijskom direktoricom Microsofta Amy Hood. Nju američki i svjetski ekonomski stručnjaci smatraju drugom najmoćnijom ženom u poslovnom svijetu. Da je tome doista tako pokazuju dva podatka: ukupni je prihod te kompanije 66,12 milijardi eura, dakle oko 40 % veći od hrvatskog bruto domaćeg proizvoda koji će ove godine biti nešto niži od 46 milijardi eura. Dakle, poslovne i političke mogućnosti koje pružaju takvi susreti doista su velike, ali je veliko pitanje hoće li i koliko biti iskorištene. Inače, boravak Zorana Milanovića nije u Americi medijska vijest koja bi premašivala lokalne i korporativne razine. Što se tiče njegove izjave da mu je posjet Silicijskoj dolini, koju jedan od njegovih ministara, na vlastitu i nacionalnu sramotu, naziva silikonskom, "prvi i zadnji", ona govori u prilog tezi da je Milanović svjestan kako će njegova stranka izgubiti sljedeće saborske izbore.

Hrvatski dužnosnici s vremena na vrijeme idu u inozemstvo i hvale se kako tamo dogovaraju poslove, no, kako vidimo, od toga ništa, ili vrlo malo. Imamo li uopće strategiju kad su takvi kontakti s inozemnim čimbenicima u pitanju?

- Hrvatski političari u pravilu su provincijalni: po mentalitetu, samosvijesti, znanju, društvenim kontaktima i kulturnom kapitalu kojim raspolažu. Iznimka od tog pravila bio je Ivo Sanader, ali je, prilike su to pokazale, on bio patološki zgrtač vlastite imovine, a ne državnik koji vodi računa o vlastitom narodu i državi. Taj za zemlju strašni hendikep mogli bismo malčice nadomjestiti snažnom diplomatskom mrežom, ali takva ne postoji, jer i u diplomaciji vrijede kriteriji podobnosti i pokornosti pa i korumpiranosti. Uz sve to, Stipe Mesić uz zlosretnu savjetničku ulogu Budimira Lončara, bio je povezan sa zločinačkim državnicima "nesvrstanog" svijeta. Ivo Josipović u pet godina nije osmislio, nekmoli ostvario, neku inovativnu vanjsku politiku.

U srijedu slavimo Dan neovisnosti. Može li se zapravo govoriti o neovisnosti u kontekstu sadašnjih odnosa u svijetu, s obzirom na "pravila igre" koja diktiraju EU, NATO, MMF, Svjetska banka, pa i Amerika...?

- Članstvo u Europskoj uniji i NATO savezu po logici stvari donosi krnju neovisnost i ograničeni suverenitet. Uz to, dužničko ropstvo i višegodišnja recesija, kao i prepuštanje svih strateški važnih poluga ekonomske moći (bankarskog i financijskog sektora, velikog dijela trgovine, gotovo svih telekomunikacija, INE itd.) strancima - privatnim vlasnicima i državama - još i više ograničava neovisnost i suverenitet. Opći rezultati vladavine Kukuriku koalicije i NJENOG predsjednika Republike u posljednjih pet godina naprosto su jadni i kukavni: broj je zaposlenih od 2009. do 2014. smanjen za približno 150.000, broj nezaposlenih povećan je za oko 100.000, ukupni bruto domaći proizvod smanjen je s 44.8 na ispod 43 milijarde eura, javni/državni dug je porastao od oko 18 na više od 34 milijarde eura, a broj ljudi koji su iz Lijepe Naše u svijet krenuli trbuhom za kruhom u posljednjih se pet godina procjenjuje na 30-ak tisuća. Nažalost, ni sadašnja oporba ne pruža preveliki prostor nadi i optimizmu. Osobno sam ostao šokiran otkrićem novinara da "osobni savjetnik" Tomislava Karamarka - mrzi tržište, kapitalizam i poduzetništvo. Prije nekoliko godina ličkom zavičajnom listu Vila Velebita dao je intervju u kojem je ovako divanio o suvremenom kapitalizmu i tržištu: "Globalizacija je baština liberalnog kapitalizma, čija je posljedica slobodno tržište, a koje, u konačnici, svodi čovjeka na robu. Novo stoljeće, koje smo svi iščekivali s velikom nadom, dovelo nas je u veliku neizvjesnost upravo sa slobodnim tržištem. Posljedica je takvog 'turbokapitalizma', kao što vidimo, stres, na koji ljudski imunosni sustav nema odgovora, jer sam organizam nije u stanju proizvesti proteine potrebne za suzbijanje i razvoj bolesti. Jedini lijek protiv ove sablasti, da ju tako nazovem, koja u konačnici vodi radno sposobnu populaciju u nezaposlenost, jest razvitak svake države, ali takav da svako privatno vlasništvo nije istodobno i prihvatljivo, ako nema socijalno opterećenje, odnosno socijalnu osjetljivost. Zapravo, jedina prava misao jest da je čovjek vrjedniji od svojeg rada. Tržište bi se moralo ostvarivati samo kroz ekosocijalno-tržišno gospodarstvo, tj. ako donosi generacijsku pravednost, socijalnu pravednost i pravo budućih naraštaja na čisti okoliš, zrak, vodu i tlo. (...) Usudio bih se reći da je tržište najveće zlo koje je čovjek izumio. U njemu se gubi i Bog i čovjek, te Božji i naravni zakoni".

Sve u svemu, izgleda da nam se ne piše dobro. Barem na kratki rok.(D.J.)