Populacije divljih životinja u samo 40 godina smanjile su se za više od polovine, otkriva novi izvještaj World Wildlife Fund (WWF) o stanju planeta 2014.

Prema toj studiji, stalni pad populacija biljnog i životinjskog svijeta traži hitna zajednička i održiva rješenja da bismo spasili planet kakav znamo.

Izvještaj pokazuje da naš ekološki otisak, kojim mjerimo potrošnju prirodnih resursa, i dalje raste i da bi nam bio potreban jedan i pol planet za obnovu nužnih resursa. “Biološka raznolikost ključni je dio sustava koji održavaju život na Zemlji i barometar za ono što radimo na planetu, našem jedinom domu. Hitno trebamo hrabru globalnu akciju u svim segmentima društva kako bismo izgradili održivu budućnost”, kaže Petra Remeta iz hrvatskog ureda WWF-ova Mediteranskog programa. “Naš način života traži gotovo dva planeta, što je dugoročno neodrživo. Promjene se moraju dogoditi na svim razinama, posebno u energetici i proizvodnji, gdje svoje djelatnosti moraju temeljiti na obnovljivim izvorima energije i učinkovitom iskorištavanju sirovina. Održivo poslovanje u tim sektorima preduvjet je ukupnom smanjenju ekološkog otiska”, kaže Remeta.

I Hrvatska je među zemljama koje pretjerano iscrpljuju planet i troši resurse više nego što joj je dostupno - čak 1,86 planeta, a BiH i Srbija imaju niži ekološki otisak. Stil života u BiH iziskuje prirodne resurse 1,46 planeta, a u Srbiji 1,43, što je istovjetno globalnom prosjeku ekološkog otiska. Slovenija troši čak 2,64 planeta.

Populacije riba, ptica, sisavaca, vodozemaca i gmazova smanjile su se od 1970. za 52%. Slatkovodne vrste pretrpjele su pad od 76% ili dvostruko veći nego kod kopnenih ili morskih vrsta. Većina nestalih vrsta dolazi iz tropskih područja, a Latinska Amerika doživjela je najdramatičniji gubitak. Najveća prijetnja biološkoj raznolikosti dolazi od kombiniranih učinaka uništavanja i gubitka staništa. Lov i ribolov također su velike prijetnje, a klimatske promjene postaju sve više zabrinjavajuće i odgovorne za moguće izumiranje vrsta.

Kaže se i kako učinkovito upravljanje zaštićenim područjima može podržati biljni i životinjski svijet. Nepal je zbog povećanja populacije tigrova zabilježen kao dobar primjer.

Potražnja čovječanstva više je od 50 % veća od onoga što priroda može obnoviti. Šume krčimo brže nego što stabla mogu opet narasti, slatkovodne izvore crpimo brže nego što se obnavljaju podzemne zalihe, ugljični dioksid ispuštamo brže od prirodnih procesa njegova uskladištavanja u biomasu ili more. “Ekološki dug” glavni je izazov 21. stoljeća jer gotovo tri četvrtine svjetskog stanovništva žive u zemljama koje se bore i s ekološkim deficitom i s niskim primanjima. Ograničenje resursa zahtijeva da se moramo usredotočiti na to kako poboljšati ljudsko blagostanje drugim načinima, ne isključivo gospodarskim rastom.

Odvajanje odnosa između ekološkog otiska i razvoja ključni je globalni prioritet. Dok je ekološki otisak per capita u bogatim zemljama pet puta veći od onoga u zemljama s niskim dohotkom, istraživanje govori da je moguće postići viši životni standard i s održivom potrošnjom resursa. Globalne emisije ugljičnog dioksida – glavni uzrok globalnog zagrijavanja – već utječu na biološku raznolikost i biokapacitet planeta, zajedno s ljudskom dobrobiti, naročito u odnosu prema opskrbljenosti hranom i vodom. Jedna od mogućnosti za kontrolu negativnih trendova su konstruktivni pregovori o međunarodnom klimatskom sporazumu.