Hod po mukama nogometaša Osijeka nastavio se i u Kranjčevićevoj protiv Lokomotive. Četvrti je to bio susret u kojem “bijelo-plavi” nisu postigli pogodak i treći poraz zaredom.

Globalno Osječani nisu igrali baš tako slabo, ali su iskazali poznate nedostatke. Sve je uredu dok ne prime pogodak. Kada se to dogodi, onda nastupaju muke koje uglavnom rezultiraju još ponekom loptom iza njihova vratara. Tener Tomislav Rukavina nikako ne uspijeva pronaći formulu koja bi njegovu momčad učinila učinkovitom.

Osijek je od početka pokazao kako se u Kranjčevićevu nije došao braniti. Pokušavali su “bijelo-plavi” uglavnom udarima preko bokova, ali nikako nisu uspijevali uputiti pravi ubačaj pred vrata domaćina. S druge strane, Lokomotiva je u početku teško povezivala konce svoje igre jer je Osijek dobro stajao na terenu. Ipak, tempo igre nije bio posebno visok, a prvu prijetnju na utakmici kreirao je Mešanović, ali njegov udarac glavom nije bio ni dovoljno jak, a ni precizan. No zato je prvi pokušaj domaćina bio vrlo neugodan. U 15. minuti Petar Mišić se odlučio na udarac s 20-ak metara i natjerao Lončarića na odličnu intervenciju. Slijedilo je razdoblje igre u kojem se igralo između dva kaznena prostora. Osijeku su se u nekoliko navrata otvorile dobre mogućnosti za organizaciju protunapada, ali nije bilo dovoljno preciznosti u dodavanjima. Također, Osijek je bio prilično neuvjerljiv u situacijama kada bi došao nadomak kaznenog prostora „lokosa“. Kao da nije bilo prave ideje kada je trebalo uputiti posljednje dodavanje. Nakon pola sata igre opet se počelo nešto i događati. Prvo je u 32. minuti Bralić pucao glavom, a dvije minute poslije vidjeli smo najveću priliku u prvom dijelu. Stvorila ju je Lokomotiva nakon što je Leko odlično proigrao Pavičića, koji je iskosa s lijeve strane došao ispred Lončarića, ali je vratar Osijeka na vrijeme napustio svoja vrata i uspio obraniti. Do odmora mogali su i “bijelo-plavi” do vodstva, kada je Josip Mišić dobro spustio glavom loptu za Mešanovića, ali je i Sluga sve to pozorno pratio.

Čim je počelo drugo poluvrijeme, Osijek je dospio u probleme. Josip Mišić bio je neporezan na pet-šest metara od centra igrališta, loptu mu je ukrao Leko i onda poslužio Pavičića, koji je iskoristio nepostavljenost obrane Osijeka i svladao Lončarića. Ne može se reći kako Osijek nakon primljenog pogotka nije pokušavao, ali osim Borne Barišića, koji bio vrlo aktivan po lijevom boku, nije bilo raspoloženih igrača koji bi obranu Lokomotive stavili na ozbiljnije muke. Kako je vrijeme odmicalo, Osijek se sve više otvarao, a to je bilo kao naručeno za domaćine. Kontranapadi su uvijek bili trade mark „lokosa“, a to su pokazali u 60. minuti, kada je lijepu akciju dobrim udarcem iskosa s 12-13 metara završio Begonja, ali je tu prijetnju otklonio vratar Lončarić. Slično je bilo i u 70. i 74. minuti, kada je iskusna ljetnja pridošlica Osijeka svoju momčad držao u životu obranivši čiste prilike prvo Mišiću, a potom i Kolaru. Događalo se to u jeku terenske nadmoći, ali i potpune jalovosti Osijeka. Ipak, neizbježno se dogodilo u 86. minuti, kada je nakon slobodnog udarca Osijeka lopta odbijena daleko od vrata, a Pavičić je bio brži od Kurtovića. Uzeo mu loptu ispred nosa i s polovine igrališta otišao sam prema Lončariću i riješio pitanje pobjednika. Do kraja mogao je Osijek smanjiti rezultat, ali je oštar udarac J.Mišića Sluga obranio…