Nitko nije prorok u svom selu - stara je izreka, koja se potvrdila bezbroj puta. Nažalost, ako ćemo s prorocima usporediti neke slavonske političare, puno koristi od njih (čast izuzecima) nije bilo ni dvjesto kilometara dalje, u glavnom gradu.

Nemali je broj onih koji su svojim političkim angažmanom dospjeli u saborske klupe ili ministarske fotelje. I dok su u Saboru još neki i bili konstruktivni i aktivni, s ministrima baš i nismo imali puno sreće. Neki od ministara neslavno su završili u aferama, na sudovima, pa su se nagodili ili su oslobođeni odgovornosti, no politika ih je koštala karijere pa su iz nje izašli i sad se bave nekim drugim poslovima ili su u mirovini.

Priča se kako je nekad u bivšoj vojsci (JNA), uz čišćenje sanitarnih prostorija, najomrznutiji posao bio - guljenje krumpira. Međutim, bivšem ministru poljoprivrede, Iločaninu, Petru Čobankoviću, za kojega čak i seljaci s kojima se često na barikadama, tj. blokadama, “gledao preko nišana”, kažu da je jedan od najsimpatičnijih, guljenje krumpira nije mrzak posao. Dapače, rado ga se prihvatio u zamjenu za jednogodišnju zatvorsku kaznu. Podsjetimo, Čobanković je priznao da je svojim radom oštetio državni proračun i građane za desetke milijuna kuna, a novac nije trebao vratiti. Umjesto toga nagodio se s USKOK-om u aferi Planinska te mu je kazna od godinu dana zatvora zamijenjena radom za opće dobro po principu da se jedan dan zatvora mijenja za dva sata rada za opće dobro. Dakle, umjesto da je u zatvoru, Čobanković se prihvatio guljenja krumpira u Caritasovoj pučkoj kuhinji. Izjavio je 2103. godine, kako je bivšeg premijera Ivu Sanadera slušao bez pogovora, što ga je i dovelo u situaciju u kojoj se našao, pa je, kaže, bio ljut na samoga sebe što je to dopustio. Zbog svega te iste godine okrenuo je leđa politici, posvetivši se obitelji, tada i ženidbi sina. Inače, sa suprugom Anicom ima petero djece, a obitelj se bavi proizvodnjom grožđa, vina i loznog sadnog materijala.

Berislav Rončević, bivši je ministar unutarnjih poslova (2008.) i bivši ministar obrane (2003. - 2008.). Obnašao je stranačke funkcije u Našicama, a zatim i u Osječko-baranjskoj županiji. Bio je zamjenik gradonačelnika, a od 2003. godine i gradonačelnik Našica. Bio je zastupnikom u Hrvatskom saboru od 2000. godine. Nakon parlamentarnih izbora 2003. preuzeo je dužnost ministra obrane. U desetoj Vladi Republike Hrvatske preuzeo je dužnost ministra unutarnjih poslova. Premijer Sanader smijenio ga je u listopadu 2008., nakon brojnih kritika o neučinkovitom radu policije, a u povodu ubojstva Ivane Hodak, kćeri odvjetnika Zvonimira Hodaka i bivše potpredsjednice Vlade Ljerke Mintas-Hodak. U prosincu 2010. zbog “slučaja Kamioni” Rončević je nepravomoćno osuđen na četiri godine zatvora. U siječnju ove godine oslobođen je krivnje, te je poručio kako - oprašta svima!

Kad se spomene ime slavonskog političara, Brođanina Ante Prkačina, prva asocijacija Slavoncima nisu njegovi politički istupi, nego oni glazbeni. S mikrofonom u ruci i poznatom izvedbe pjesme “Ne pjevajte o mom kraju” Prkačin odaje dojam da je jedan od običnih ljudi. Čovjek iz naroda. Uz političku karijeru, od one u HDS-u, preko HSP-a, do osnivanja vlastite stranke Nova Hrvatska, Prkačina prati i glas velikog domoljuba, koji je među prvima stao u obranu domovine. Privatni je poduzetnik koji često ističe kako nije uzeo ni generalsku ni saborsku mirovinu. Ante Prkačin je oženjen i otac dvoje djece.

Slavonac je i nekadašnji djelatnik Hrvatskog radija Vukovar Ivica Pančić, koji je zajedno s još četiri kolege iz tog medija “frknuo” u veljači 1999. godine. SDP-ovac Pančić rekao je tada da je to politički motivirani proces, međutim, Pančiću je od tada krenulo nabolje. Od 2000. do 2003. godine bio je ministar hrvatskih branitelja, a najviše mu se u javnosti zamjerala površna revizija invaliditeta, pa ja u to vrijeme zaradio i nadimak Proteza. Od prosinca 2003. do siječnja 2008. godine Pančić je bio je zastupnik u Hrvatskom saboru te član Saborskog odbora za useljeništvo i Odbora za ratne veterane. Uz političke uspone i padove, Pančića je javnost pratila i tijekom ženidbe s bivšom novinarkom Jutarnjeg lista Dinkom Jakovinom, s kojom ima kćer. Godine 2012. Pančić je imenovan pomoćnikom pročelnika zagrebačkog Ureda za upravljanje u hitnim situacijama, Pavla Kalinića. Rješenje je potpisao ni manje ni više nego Pančićev vjenčani kum - Milan Bandić.

Sanja Kapetanović tijekom Račanove vlade (2000. - 2003.) bila je najmlađa saborska zastupnica. Primala je plaću od oko 13.000 kuna. Studirala je sociologiju i zauzimala se za dekriminalizaciju lakih droga, a nekoliko godina poslije zaposlila se u Histrionskom domu - kao čistačica! Rođena je u Vojvodini, a 1991. s roditeljima je došla živjeti u Osijek, gdje se i učlanila u SDP.

U siječnju 2007. preminuo je Željko Malević. Malević se rodio 1. svibnja 1955. u Đakovu, a dužnost saborskog zastupnika SDP-a obnašao je u četvrtom sazivu Hrvatskoga sabora, od 2000. do 2003. godine. U svojoj političkoj karijeri obnašao je i dužnost predsjednika đakovačkoga te osječko-baranjskoga SDP-a. Bio je i na dužnosti potpredsjednika đakovačkoga Gradskog vijeća i član Gradskog odbora SDP-a.

Neobičnim bi se mogla nazvati politička karijera i istupi u javnosti Slavonca Slavka Vukšića. Osnivač i predsjednik Demokratske stranke slavonske ravnice čovjek je čiji se dosadašnji poslovni i politički put može opisati s nekoliko riječi - od automehaničara do lokalnog poduzetnika i predsjedničkog kandidata! Godine 1996. izlazi na izbore za Zastupnički dom Sabora, i to na zajedničkoj listi HSS-a, HNS-a, IDS-a, HKDU-a i SBHS-a. Bio je prvi zastupnik SBHS-a u Saboru, u kojem je imenovan članom Odbora za gospodarstvo. Tijekom saborskoga mandata novinare je zabavljao “obećanjima” da će sebi kupiti avion nakon što proda bučino ulje! I kupio ga je, mali sportski zrakoplov. I njime je letio, pa i odletio iz politike...

Prof. dr. Vilim Herman, još jedan bivši slavonski saborski zastupnik. Poznat je i po tome što je kao saborski zastupnik HSLS-a uvjetovao svoj glas povjerenja vladi mandatara Ivice Račana nastavkom ili, pak, završetkom projekata koji bi omogućili novi gospodarski razvojni ciklus Slavonije i Baranje. Od prosinca 2003. do veljače 2005. bio je član LIBRE - stranke liberalnih demokrata, od 9. veljače 2005. član Hrvatske narodne stranke - Liberalni demokrati, a od 4. studenoga 2005. član Slavonsko-baranjske hrvatske stranke.

Osječanin Ivan Vekić, političar i pravnik, jedan je od osnivača HDZ-a, 1989. godine. Bio je zastupnik u Saboru od 1990. do 1992. godine, od 31. srpnja 1991. do 15. travnja 1992. bio je drugi ministar unutarnjih poslova Republike Hrvatske, prethodnik mu je bio Josip Boljkovac a nasljednik Ivan Jarnjak. Jedan je od osnivača i predsjednik stranke Hrvatska straža. Vekić se danas bavi pisanjem, a pamte se i njegovi nastupi na lokalnoj televiziji.

Prvi parlamentarci iz županjskog kraja bili su HDZ-ovci Niko Popović i Stjepan Blažinkov iz Županje, Matej Janković iz Vrbanje te HSS-ovac Antun Lovrić iz Bošnjaka. Popović je prije odlaska na tu dužnost radio u Posavini, a Županjci su upravo njega dovodili u svezu s propasti tog nekada uspješnog trgovačkog poduzeća uništenog privatizacijom. Janković je nakon dva saborska mandata obnašao dužnost ministra poljoprivrede i vukovarsko-srijemskog župana. Blažinkova i Lovrića malo tko se danas uopće i sjeća, kao i HSS-ovca Marijana Maršića iz Posavskih Podgajaca, nekadašnjeg djelatnika Hrvatskih šuma i saborskog zastupnika od 2000. do 2003. godine. Uz njega saborske su klupe tada grijali i SDP-ovac Branko Tušek i prof. Želimir Janjić iz HSLS-a.

Još jedan od slavonskih ministara bio je i pasionirani lovac Ivan Tarnaj, iz Satnice Đakovačke. Bio je predsjednik Republičkog komiteta za poljoprivredu i šumarstvo (1990.), član Izvršnog vijeća Sabora SRH, Vlade (1990.), ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (1990. - 1994.), član Administrativne komisije Vlade RH (1990.), član saborskog Odbora za financije i državni proračun (1992.), dopredsjednik saborskog Odbora za poljodjelstvo, selo i seljaštvo (1992. - 1994.), predsjednik Komisije za davanje koncesije prava lova u lovištima na površinama zemljišta u vlasništvu države (1994. - 1996.), član Komisije za davanje koncesije prava lova u lovištima na površinama zemljišta u vlasništvu države (1996.). Tarnaj je bio i direktor JP Hrvatske šume. Doista hrpa funkcija...

Piše: Maja MUŠKIĆ