Apsolutni pobjednik je kralj Tomislav! Još nismo svjesni kakve je veličine dao naš narod
Nedavno objavljivanje knjige “Hrvatski velikani”, čiji je autor prof. dr. sc. Božo Skoko, izvanredni profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, izazvalo je veliko zanimanje javnosti. Promocija u Zagrebu već je održana, a najavljena je skorašnja i u Osijeku.
Kad ste došli na ideju za jedan takav, u našem izdavaštvu doista ambiciozan, pionirski pothvat?
- Prije desetak godina u Europi su bili vrlo popularni izbori velikana pojedinih naroda. Mnogi su pokušali doći do odgovora tko su najveći sinovi njihovih naroda, tko su im uzori i po kome su najpoznatiji u svijetu. Objavljeno je mnoštvo izdanja o pedeset, stotinu ili više najzaslužnijih ili najvećih. Mnogi su organizirali nacionalne izbore posredovanjem medija, a svojevrsne standarde postavio je BBC, koji je u velikoj nacionalnoj edukativnoj kampanji upoznao svoju javnost s najzaslužnijim Britancima, a potom organizirao anketu i u jakom nadmetanju izabrao Churchilla. Kod nas u Hrvatskoj bilo je tek nekoliko novinskih anketa o tome tko su najveći Hrvati, a uglavnom nije bilo pretjeranog konsenzusa u tim izborima. Objavljen je i niz zanimljivih knjiga. Ali nije bilo većeg odjeka u javnosti. Sve to me potaknulo da počnem temeljitije prikupljati građu o hrvatskim velikanima, od prve objavljene studije Ivana Kukuljevića Sakcinskoga iz 1886. do naših dana te krenem analizirati koga se kroz povijest smatralo velikanom, a koga hrvatskim.
DOPRINOS SVIJETU
Istodobno sam započeo niz znanstvenih istraživanja o tome tko su naši velikani, kako se vrednuje njihovo djelo i kako se odnosimo prema njima. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju prošle godine, kolege iz Europe su nam često slale upite - po čemu su poznati Hrvatska i Hrvati, što su darovali svijetu i tko su naši predstavnici preko kojih bi nas valjalo upoznati. Tada smo uočili da je vrlo teško dati jednoznačan odgovor, kakvim raspolažu drugi narodi, jer se kod nas nitko time nije sustavno bavio. Zato su Večernji list i agencija Millenium promocija organizirali veliku nacionalnu anketu - po kome bismo željeli biti prepoznati u Europi. Potom smo trideset izabranih predstavili na stranicama Večernjaka. Mnogobrojne pozitivne reakcije pokazale su nam da šira javnost premalo zna o našim velikanima i da ljudi žele takvih sadržaja. Zato su me kolege iz izdavaštva Večernjeg lista zamolile da započnem raditi na ovom djelu, koje bi na jednom mjestu znanstveno, ali i popularno, progovorilo o tom fenomenu te ukratko predstavilo najzaslužnije. Najteže je bilo utvrditi kriterije. Zato je sa mnom na projektu bilo uključeno stotinjak hrvatskih intelektualaca iz različitih institucija, koji su mi pomogli kod selekcije i vrednovanja najvećih.
Kojih ste se kriterija, metoda odabira, držali kad ste pisali knjigu. U njoj su mnoga poznata imena, ali i široj javnosti malo poznate ličnosti?
- Lako je uočiti neka imena koja se redovito ponavljaju na različitim listama i u različitim izborima, i to ne samo posljednjih godina, već posljednjih desetljeća, a u nekim slučajevima i stoljeća. Ako trgovi, ulice i institucije nose njihova imena, ako im naraštaji podižu spomenike, ako se o njima pišu knjige i pjevaju pjesme, ako se nalaze na ljestvicama najpopularnijih u kojekakvim medijskim izborima, očito je riječ o najvećima i najzaslužnijima. Često su mnogi od njih tema popularne kulture te naše svakodnevice prožete medijima, što im daje besmrtnost i u ovim vremenima pretrpane i zaglušujuće komunikacijske ponude. Međutim, u tome se krije i ključni metodološki nedostatak različitih izbora najvećih nacionalnih velikana. Naime, uvijek su u prednosti oni o kojima su informacije dostupnije i čija se imena redovitije spominju u javnosti. Istodobno, za razliku od velikog broja onih, koji su prisutni i popularni u javnosti, mnogi koji su po svojim djelima možda zaslužniji, već su odavno nestali iz javnog života i njihova su se imena prigodničarski zadržala tek u stručnim kružocima poštovatelja njihova lika i djela. Njihove životopise, nažalost, stoljećima prekriva prašina u knjižnicama i arhivima te ih tek sporadično spomenu bolje upućeni. A neki se, zbog našeg nemara, slave uglavnom u nekim drugim državama i narodima, pod imenima prilagođenim nekim drugim jezicima, često i bez spominjanja njihova podrijetla. Nažalost, u našem je narodu previše onih koji su, zbog različitih razloga, nepravedno zapostavljeni ili njihovo djelo nije na pravi način vrednovano. O njima bi javnost tek trebalo podsjetiti ili iznova informirati, kako bi dobili jednake šanse za virtualnu utrku s ostalima. To je bio i jedan od razloga za pisanje ove knjige. Prema tome, birajući hrvatske velikane i hrvatske doprinose svijetu analizirali smo sve što su Hrvati stvarali i radili za stanovnike svoje zemlje, ali i sve što su Hrvati i ljudi našeg podrijetla stvarali i radili diljem svijeta. Isto tako analizirali smo sve što su ljudi iz Hrvatske, bez obzira na nacionalnu pripadnost ili podrijetlo, stvorili bilo gdje u svijetu te sve što su stranci, slučajno rođeni ovdje ili doselili ovamo, stvorili u Hrvatskoj. Svi oni zajedno pripadaju našoj nacionalnoj kulturi.
MITOVI I LEGENDE
Držite li da će vaša knjiga izazvati kontorverzna tumačenja i negativne reakcije?
- Moram priznati da su me ugodno iznenadile općenito pozitivne reakcije stručne, ali i opće javnosti, pa čak i one koje dolaze s krajnje desnice ili ljevice. Očito smo uspjeli dobro “izvagati” i argumentirati svako ime koje se našlo u knjizi. Ali, budimo realni, svaki takav izbor nosi i subjektivan autorski pečat. Tako nema sumnje da će biti onih koji će se buniti zašto je netko uvršten, a netko nije. Zato nam je želja potaknuti i raspravu, odnosno promišljanje o našim velikanima, pa i preispitivanje djela pojedinih velikana. Konkurencija je bila velika i kad bismo obuhvatili najzaslužnije, trebali bismo odmah ići na izbor bar 500. Naime, u odnosu na broj stanovnika i veličinu države, Hrvati i Hrvatska su Europi i svijetu darovali natprosječno velik broj znanstvenika, kulturnjaka, prosvjetitelja, izumitelja, ratnika, svetih ljudi, talentiranih sportaša i stvaratelja na drugim područjima života, koji su ostavili iznimno značajne tragove u razvoju europskog kontinenta, doprinosu svjetskoj civilizaciji te stvaranju, razvoju i očuvanju Hrvatske. Međutim, činjenica je da s protekom vremena mnoge od njih zaboravljamo ili nedovoljno poznajemo, cijenimo i poštujemo. Drugi bi o njima davno snimili filmove, obrazovali djecu, njima u čast podizali institucije i spomenike. A mi nismo ni svjesni kakve je veličine dao ovaj narod, odnosno gdje je sve hrvatska noga dopirala.
Što zapravo po vama znači sintagma “hrvatski velikan”? Jeste li imali problem kako razlučiti legende, mitove, od stvarnosti i objektivnog sagledavanja uloge pojedinih ličnosti u hrvatskoj prošlosti i sadašnjosti?
- Kao što reče profesor Neven Budak na promociji knjige u Zagrebu, očito je puno lakše odrediti kriterije za izbor velikana, nego izbor onih koje možemo smatrati hrvatskima. Naime, mjesto rođenja je važno, ali imamo niz velikana koji pripadaju drugim državama i narodima te su igrom slučaja rođeni u Hrvatskoj, ali ih ništa kasnije nije vezalo uz ovu zemlju. Imamo onih koji su hrvatskoga roda, ali su gotovo cijelog života djelovali u inozemstvu, čak mijenjajući ime. Jesu li oni hrvatski velikani? Očito ih ne možemo uspoređivati s onima koji su svojim podrijetlom proslavili Hrvatsku, ili onima koji su svojim djelima oplemenili Hrvatsku i zadužili svoj narod. Često ni podrijetlo, ni mjesto rođenja, nisu važni da bi netko bio naš velikan, ako nas je svojim djelom zadužio. Primjerice velikani Hrvatskog narodnog preporoda danas su sinonim iskrenog hrvatstva i potpune predanosti nacionalnoj ideji. Međutim, nekolicina njih uopće nije bila hrvatskog podrijetla, a neki ni rođeni u Hrvatskoj. No, to nipošto nije utjecalo na njihov nacionalni osjećaj i ljubav prema ovoj zemlji. Na koncu, kome primjerice pripada rimski car Dioklecijan koji je rođen i umro u Dalmaciji i podario nam prekrasni Split. Amerikanci ga s pravom pribrajaju među hrvatske velikane, jer mi baštinimo njegovu ostavštinu. Kao što vidite, trebalo je voditi računa o puno kriterija i nijansi. Pritom smo nastojali djelovati uključujuće a ne isključujuće. Zašto nekog velikana ne bismo dijelili i s drugima? Na koncu morali smo uvažiti i legende. Primjerice, ako je tako dugo prisutna priča o podrijetlu Marka Pola s Korčule i ako zbog toga proljetos zamjenica kineskog premijera posjećuje taj prekrasni otok kako bi obišla njegovu rodnu kuću, onda bi bilo neodgovorno ne uvrstiti i njega među velikane.
POZNATI I NEPOZNATI
Jesu li imena koja ste uvrstili u knjigu dostojno obilježena u Hrvatskoj, odnosno kako su tretirana kroz nazive ulica, trgova, škola, ustanova? Tko dominira, a tko je po tom pitanju zapostavljen?
- Imena trgova, ulica, institucija i sl. mogu biti značajan pokazatelj o tome kako se vrednuju određeni velikani u pojedinim sredinama. Zato smo proveli niz istraživanja vezanih uz taj segment. Posebno nas je iznenadilo imenovanje glavnih trgova u hrvatskim gradovima. Apsolutni pobjednik je kralj Tomislav. Ne stoji loše ni Franjo Tuđman, ban Josip Jelačić, Zrinski, Radić... Bilo bi zanimljivo istražiti kako su se nazivi trgova i ulica mijenjali kroz povijest. Neka značajna imena je teško pronaći jer su njihova djela očito zaboravljena. Primjerice, Splićanin Antun Lučić, koji je prvi otkrio naftu u Teksasu i izumio komercijalni način bušenja, ovdje je nepoznat, dok ga Amerikanci slave. Takvih ćete u ovoj knjizi pronaći puno. Vrijeme je da ih ponovno otkrijemo i približimo javnosti.
Piše: Darko JERKOVIĆ
NOVA IMENA
Političari još na čekanju
Tko od aktualnih imena na hrvatskoj društvenoj, kulturnoj, znanstvenoj i političkoj sceni zaslužuje nominaciju pa onda i uvrštenje u knjigu, možda u njezino drugo izdanje. Ima li danas takvih uopće?
- Definitivno su svoje mjesto zaslužili naši sportaši, koji su proglašeni najboljima na svijetu - poput Janice Kostelić, Šukera, Ivaniševića... Oni su već okrunjeni i iza sebe imaju rezultate, ali će morati još čekati da uđu među besmrtnike, jer se obično ljudi uvrštavaju kad zaokruže svoje životno djelo. Takvih ima nekoliko i među umjetnicima i književnicima, pa i nekolicina znanstvenika, koji su za života postali slavni i priznati. Nažalost, među aktualnim političarima teško bih pronašao kandidate, no pustimo vremenu.
UČINIMO VIŠE
Moramo promovirati naše velikane
Jesu li i koliko hrvatski velikani prepoznati u Europi i svijetu, i koji najviše, a koji, nezasluženo, manje?
- Tesla je nedvojbeno najpoznatiji naš velikan u svijetu, ali ga se premalo povezuje s Hrvatskom. Mnogi naši umjetnici i znanstvenici su prepoznati, međutim to je još prilično daleko od mjesta u globalnoj javnosti koje bi im objektivno trebalo pripasti. Premalo se trudimo svijetu ispričati priču o njima. A, ponavljam, imamo sjajnih djela i sudbina, koje bi mogle fascinirati svijet. Primjerice, naš Marulić je u svoje doba bio jedan od najčitanijih i najprevođenijih autora na europskim kraljevskim dvorima. Danas je prilično neprepoznatljiv u europskoj kulturnoj javnosti. Ruđer Bošković bio je jedan od najvećih i najsvestranijih znanstvenika svoga vremena. Što smo učinili da Hrvatske postane poznata po njemu?
TUĐMAN I TITO
Knjiga ne presuđuje i ne donosi ocjene, već potiče na razmišljanje
U izboru ste kralju Tomislavu dali prednost pred Tuđmanom. Kako je prošao Tito, budući da se oko njegove uloge i dalje vode žučljive ideološke rasprave?
- U knjizi nije riječ ni o kakvom rejtingu, ni nadmetanju. To bi bilo smiješno i površno. Knjiga daje široki uvid u cijeli spektar hrvatskih doprinosa. Mi smo sve te veličine prikazali i vrednovali prema različitim kriterijima. Tako se pokazalo da kralj Tomislav ima daleko više svojih trgova u Hrvatskoj nego ijedan drugi velikan. U nekim drugim kriterijima Tomislav možda ne stoji tako dobro, ali Hrvati ga slave stoljećima, a posebno od 1925. kad je diljem zemlje svečano obilježavana tisućita godišnjica hrvatskoga kraljevstva. Za značajan dio naših sugrađana Tito je negativac, za druge pozitivac. Čak je pobjeđivao u nekim anketama. Prikazali smo u knjizi njegove zasluge, ali i zločine za koje je odgovoran. Nesporno je da Tuđmanu popularnost raste s protekom vremena. On je prvi predsjednik suverene i samostalne Hrvatske te je uvelike zaslužan za njezino međunarodno priznanje, obranu i oslobađanje. Bez obzira na žučljive rasprave, obojica pripadaju našoj prošlosti htjeli mi to ili ne, sa svojim vrlinama i manama. Ova knjiga ne presuđuje i ne donosi nikakve ocjene, već potiče na razmišljanje, a svođenje svake rasprave na one koji su za Tita ili za Tuđmana već me pomalo živcira.
U odnosu na broj stanovnika i veličinu države, Hrvati i Hrvatska su Europi i svijetu darovali natprosječno velik broj velikana...
Splićanin Antun Lučić, koji je prvi otkrio naftu u Teksasu i izumio komercijalni način bušenja, ovdje je nepoznat, dok ga Amerikanci slave...
Imena trgova, ulica, institucija i sl. mogu biti značajan pokazatelj o tome kako se vrednuju određeni velikani u pojedinim sredinama...