Ponovno život i zdrava logika s jedne i naši zakoni s druge strane voze na dva kolosijeka.

Javio nam se jedan domaći poslodavac koji se ne može načuditi, kako kaže, anomaliji u odredbama o tome na čiji teret pada isplata plaće djelatniku u vremenu od proglašenja opće, potpune nesposobnosti za rad kao trajnog stanja do trenutka izdavanja rješenja o invalidskoj mirovini. Daje primjer svoga nedavno umirovljenog djelatnika koji je otišao u “invalidsku” zbog teške bolesti, odnosno utvrđena mu je opća nesposobnost za rad. Time mu je ukinuto dotadašnje stanje – preostala radna sposobnost, tj. privremena nesposobnost za rad, a time više ne ostvaruje ni pravo na naknadu plaće na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja, tj. državnog proračuna, nego je po ukidanju privremene nesposobnosti za rad i proglašenja opće u toj obvezi sada poslodavac koji u ovom slučaju treba isplatiti potrebna davanja za gotovo dva mjeseca.

– Zašto je poslodavac, a ne više HZZO, dužan isplaćivati plaću radno potpuno nesposobnom djelatniku na kojeg više ne može računati u procesu rada? Zar to nije anomalija u zakonu? Tu je i još jedna primjedba, a vezana je za dužinu protoka vremena od proglašenja opće nesposobnosti za rad do izdavanja rješenja o odlasku u invalidsku mirovinu - ukazuje na loše strane prakse naš sugovornik.

Na našu zamolbu da se očituju o takvoj praksi, u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje poručuju: “HZZO kao provoditelj obveznog zdravstvenog osiguranja sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju u obvezi je pridržavati se odredaba toga Zakona. Odredbama navedenoga Zakona propisano je da osiguranik za vrijeme privremene nesposobnosti za rad ima pravo na naknadu plaće na teret sredstava HZZO-a, odnosno državnog proračuna dok izabrani doktor ne utvrdi da je sposoban za rad ili dok nije nalazom i mišljenjem nadležnog tijela vještačenja mirovinskog osiguranja kod osiguranika utvrđena invalidnost zbog opće nesposobnosti za rad ili profesionalne nesposobnosti za rad. HZZO je bio u obvezi isplatiti naknadu plaće na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja radniku za kojeg ste postavili upit samo dok mu od strane nadležnog tijela vještačenja MO-a nije utvrđena invalidnost zbog opće nesposobnost za rad, odnosno potpuni gubitak radne sposobnosti.” Mišljenje smo zatražili i od pravnih stručnjaka.

- Sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da osiguranik za vrijeme privremene nesposobnosti za rad (nakon prva 42 dana privremene nesposobnosti) ima pravo na naknadu plaće na teret sredstava HZZO-a, dok izabrani doktor ne utvrdi da je sposoban za rad ili dok nije nalazom i mišljenjem nadležnog tijela vještačenja mirovinskog osiguranja kod osiguranika utvrđena invalidnost zbog opće nesposobnosti za rad ili profesionalne nesposobnosti za rad. HZZO je u obvezi isplatiti naknadu plaće na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja radniku samo dok mu nije utvrđena invalidnost zbog opće nesposobnost za rad. U razdoblju između prestanka privremene nesposobnosti za rad i rješenja o invalidskoj mirovini, teret naknade plaće za radnika koji zbog opravdanog razloga nije radio pada na poslodavca - stoji u pravnom mišljenju.

Naš sugovornik ističe da ukazivanjem na anomalije i sporost u sustavu nikako ne želi biti nehuman prema teško bolesnom djelatniku, odnosno nije mu namjera biti društveno neodgovoran.

– Samo želimo i na ovaj način skrenuti pažnju na anomalije u zakonu i potvrditi da je biti bolestan u našoj zemlji uistinu skupa stvar, i osobno, i u širem kontekstu - kažu u slavonskoj tvrtki. Radniku s takvim statusom situaciju dodatno pogoršavaju i vremenske praznine u cijelom postupku i dugo, pa i višemjesečno čekanje na isplate ionako znatno umanjene naknade i to u teškim životnim trenutcima.