VIROVITICA – Teška su vremena i sve više ljudi „reže“ svoje kreditne kartice i opet prelaze na gotovinska plaćanja, ili prepaid kartice, koje rade po principu „potroši koliko imaš“. Informatički pismeni svoje račune plaćaju internetom i tako štede na naknadama. Mnogi umirovljenici ipak nemaju računala i ne koriste internet pa i dalje račune plaćaju na blagajnama komunalnih poduzeća, ili na šalterima poštanskih ureda i banaka, što je uvijek skuplja varijanta. Skandinavske banke odavno zjape prazne, jer se većina novčarskih transakcija obavlja baš internetom, a kod nas u vrijeme pristizanja mirovina ne može se ući u poštanske urede i neke banke od gužve na šalterima. Rijetki su oni koji plaćaju račune, a da bar jedanput nisu dobili opomenu za neplaćanje. Tada su potvrdom o uplati trebali dokazati da su račun i platili – ako su je imali. Internetskim plaćanjem računa imamo elektronsku evidenciju plaćanja, a za plaćanja općim uplatnicama ostaje nam odrezak kojeg bi trebalo čuvati čak i nekoliko godina dok ne nastupi zastara, ili dok na nekim računima ne dobijemo obavijest da su računi plaćeni. Naša čitateljica i umirovljenica Jelena Enjingi, iz Požege, priznanice plaćenih računa čuva dugi niz godina i nekoliko puta dogodilo joj se da svojim primjerkom potvrde o uplati potvrdi da je nešto platila, a to oni nisu proknjižili.

- Prije nekoliko godina kupila sam knjigu „Liječnik u kući“ na šest obroka. Kada sam plaćala petu ratu, platila sam odmah i zadnju i nakon nekog vremena dobila sam opomenu o neplaćanju. Šokirala sam se i potražila u svojoj arhivi potvrdu te im poslala fotokopiju i problem je bio riješen. Da nisam imala tu potvrdu, kako bi im dokazala da sam šestu ratu doista i platila – kaže Enjingi, naglasivši da oduvijek čuva sve plaćene račune bar pet-šest godina i onda ih spali.

Potvrde o uplati drži u fasciklu i kada je potrebno, jednostavno po mjesecima pronađe plaćeni račun kako bi dokazala uplatu, jer greške se, kaže Enjingi, svima događaju pa i komunalnim poduzećima i bankama.

Zakon o zaštiti potrošača člankom 24. navodi kako naknada za javne usluge i sve troškove kućanstava koji se plaćaju u jednakim vremenskim razmacima, odnosno stalnim mjesečnim ili kvartalnim iznosima zastarijeva za jednu godinu. Članak 232. Zakona o obveznim odnosima definira jednogodišnji rok zastare za tražbine naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, dimnjačarske usluge, za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva. To se odnosi i na tražbine radiopostaje i radiotelevizijske postaje za uporabu radioprijamnika i televizijskog prijamnika, tražbine pošte, telegrafa i telefona za uporabu telefona i poštanskih pretinaca te druge njihove tražbine koje se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima, tražbine pretplate na povremene tiskovine, računajući od isteka vremena za koje je tiskovina naručena. Zastara u tim slučajevima teče i ako su isporuke ili usluge produljene. Ako se od korisnika usluga zatraži da podmiri dugovanje koje datira iz razdoblja dulje od godine dana, dopisom se možete pozvati na odredbe spomenutih zakona i dopis uputiti poduzeću koje od vas potražuje dugovanje.

Ipak, ako ste dobili opomenu za račun koji je stariji manje od jedne godine, a ne možete pronaći potvrdu da ste taj račun podmirili, sasvim je izgledno da ćete opet morati platiti račun. Jednostavnije je i pametnije čuvati potvrdu o uplati.

Iz Udruge za zaštitu potrošača poručuju da se računi ipak čuvaju bar tri godine.

- Tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare pa je ipak najsigurnije ovjereni odrezak čuvati najmanje pet godina – piše na web stranici HUZP-a.