Od ukupnog broja studenata Elektrotehničkog fakulteta u Osijeku samo je deset posto djevojaka, dok ih na Građevinskom fakultetu ima 25 posto.

Dokaz je to da na tehničkim fakultetima studira premalo djevojaka te da su neki poslovi iz tehničke struke još uvijek rezervirani pretežito za muškarce.

Ove podatke iznijela je prof. dr. sc. Snježana Rimac-Drlje, prodekanica za znanost i poslijediplomske studije osječkog Elektrotehničkog fakulteta, na okruglom stolu o školskoj nastavi u STEM području (prirodoslovno-matematička i tehnička grupa predmeta). “Cilj nam je povećati udio djevojaka na tehničkim fakultetima, kao i udio žena u tehničkoj struci”, istaknula je prodekanica Rimac-Drlje.

Njezina kolegica, prof. dr. sc. Željka Mioković, upozorava na probleme u školskoj nastavi predmeta iz područja prirodoslovlja, matematike i tehničke grupe predmeta.

- Poseban je problem provedba praktičnog rada, odnosno rada u laboratoriju, koji ima ključnu ulogu u razvijanju inženjerskih vještina i kompetencija učenika. Upravo su ta znanja i vještine jedan od presudnih čimbenika u motivaciji srednjoškolaca za odabir tehničkih studija i inženjerskih zanimanja - kaže dr. Mioković. Da bi na tim studijima trebalo biti više žena, potvrdilo je istraživanje dr. Mioković, njezinog kolege Gorana Kurtovića i prof. Snježane Barabaš-Seršić, ravnateljice Treće gimnazije. Dok najveći dio (71 posto) muške populacije ispitanika namjerava upisati neki tehnički studij, čak 51 posto ispitanih djevojaka uopće ne zanimaju tehnički studiji.

Jedna od rijetkih djevojaka koje su odabrale tehnički studij i uspješno ga završile je Iris Žuža, mag. inženjer računarstva. Ova mlada žena, jedna od najboljih studentica Elektrotehničkog fakulteta, smjer procesno računarstvo, završila je taj studij s odličnim uspjehom. Na pitanje zašto je studirala baš na tom fakultetu odgovara:

- Oduvijek sam željela studirati na fakultetu koji će se bazirati na matematici, jer mi je to bio najbolji predmet u školi. Mogla sam studirati na Odjelu za matematiku ili Odjelu za fiziku, ali sam shvatila da mi elektrotehnika pruža veće mogućnosti za posao i zato sam je odabrala - priča Iris.

No, ubrzo je shvatila da tu nema mnogo matematike, već nešto za nju sasvim novo, a to je programiranje. U početku se, priznaje, nije dobro snašla, ali su joj pomogli kolege koje je upoznala na fakultetu, nekadašnji učenici Treće gimnazije (prirodoslovno-matematičke), danas prijatelji.

- Zahvaljujući njima naučila sam programirati, to sam zavoljela i željela bih se time i dalje baviti. Možda je elektrotehnika, uvjetno rečeno, muško zanimanje, ali programiranje definitivno to nije. Sve više djevojaka bavi se programiranjem, jer se tu može raditi doslovce sve i jako je zanimljivo. Kada znaš stvoriti web-stranicu po vlastitoj želji, napraviti aplikaciju za android, to je neopisivo zadovoljstvo - priča Iris.

Ipak, priznaje, osjetila je na vlastitoj koži da je elektrotehnika “muški” fakultet. Na diplomskom studiju njih djevojaka nije bilo ni deset, u odnosu na više od 70 muških kolega. “Neki su me kolege lijepo prihvatili i nije im smetalo što sam djevojka, dok su drugi bili jako zatvoreni. Osjećala sam da u meni vide neprijatelja, a kada bih tražila od njih pomoć, nisu mi željeli pomoći. Shvatila sam da imaju velike predrasude prema ženama i misle da nama nije mjesto na studiju elektrotehnike”, objašnjava naša mlada sugovornica.

Međutim, dodaje, sve je više žena u “muškim” zanimanjima. Tako je njezina prijateljica, koja je studirala građevinu, sada počela raditi na jednom građevinskom projektu. “Točno je da je okružena muškarcima, ali ona se u tom poslu našla i smatra da građevina nije isključivo 'muško' zanimanje, kao što to nije ni elektrotehnika”, zaključuje Iris.